Svi roditelji ponekad izgube živce i počnu da viču na djecu koja su učinila nešto što ne treba ili nisu uradila ono što je trebalo, što je sasvim prirodno. 

Djeca na povišen ton uglavnom reaguju na dva načina. Jedni počinju da plaču, izvinjavaju se i pokazuju iskreno ili neiskreno kajanje, s ciljem da se mama i tata osjećaju bolje, ali zato drugi nastavljaju po starom, s namjerom da istestiraju strpljenje roditelja i da pomjere granice.

U oba slučaja roditelj dugoročno gledano gubi, jer se djeca ne disciplinuju vikanjem već uspostavljanjem kontrole nad situacijom, a to se postiže sljedećim trikovima.

Proglasite pauzu

Kad god poželite da dreknete zato što se djeca tuku ili zato što ste im šest puta rekli da namjeste krevete, a oni nisu poslušali, proglasite pauzu od dva minuta. Izađite iz prostorije, dajte i sebi i njima vremena za „hlađenje“, pa im po povratku mirnim tonom i biranim riječima kažite čime niste zadovoljni. Vjerujte. Čuće vas bolje nego da ste vikali.

Ne gubite samokontrolu

Roditelji koji viču na djecu nemaju kontrolu ni nad svojim osjećanjima, ni nad svojim riječima, ali ni nad djecom. To vam neće pomoći ni da se ispraznite, a kamo li da riješite problem koji vas je toliko iznervirao i zato se trudite da se kontrolišete.

Ponavljajte im pravila

Svaka porodica ima svoja pravila i svoje prioritete u vaspitanju. Čak i ako su vam djeca baš mala, stalno ih podsjećajte na ono što od njih očekujete. To radite kada ste opušteni, u neobaveznom rezgovoru, kada tokom šetnje uočite neprimjereno ponašanje nekog djeteta, dok se vozite… Koristite ilustrativne primjere, njih djeca najbolje prihvataju, jer nemaju utisak da unaprijed kritikujete njih već nečije ponašanje ili postupak.

Na ovaj način ćete imati kontrolu i nad sobom i nad djecom ako oni naprave neku krupnu grešku. Nećete vikati, več ćete ih mirno podsjetiti na neki od prethodnih razgovora koji su oni sigurno upamtili.

Snizite ton do šapata

Djeca znaju koliko daleko mogu da idu i gdje su granice vašeg strpljenja, pa će povremeno, a neka od njih i stalno, pokušavati da ih pomjere. Budite lukavi i ne radite ono što oni očekuju, već sasvim suprotno. Kad očekuju da vičete, vi snizite ton do šapata. Tako ćete privući njihovu pažnju i natjerati ih da naćulje uši kako bi vas čuli.

Ne prijetite praznom puškom

Umjesto da im iz sobe zaurlate „Nemojte me tjerati da vam dođem tamo“ veselo im recite „Ako budem morala da vam uđem u sobu, do kraja nedjelje nećete gledati televiziju“. Svaka najavljena kazna mora da se sprovede, ako su se oglušili o pravila, jer će vas samo tako ozbiljno shvatati. Vaš tihi glas ili odglumljena radost dodatno će ih zbuniti i natjerati da razmišljaju o sopstvenim postupcima.

Isprobajte ove savjete, brzo ćete shvatiti da vam je vikanje oduzimalo autoritet, a on će vam iz dana u dan, kako djeca rastu, biti sve potrebniji.