Svaki roditelj zna da odgoj djece nije nimalo lak. Osim što zahtijeva konstantni angažman, strpljenje i slušanje, roditelj i dijete mogu da budu potpuno različitog karaktera i temperamenta što, naravno, može da uzrokujei svađe i nerazumijevanje.

Većina, i to velika većina roditelja reći će da obožava svoje dijete. U sekundi će da nabroji sve izvanredne stvari koje je postiglo u posljednjih mjesec dana iako se radi o uobičajenom motoričkom ili emotivnom napretku djeteta, pohvalit će njegovu energičnost, brbljivost i otvorenost, tako da na kraju razgovora ostaje utisak da se zaista radi o neobično naprednom djetetu.

Ali, stvarnost ni izbliza nije tako ružičasta. Većina roditelja ponekad se zasiti svoje djece, poželi odmor, idu im na živce, ne znaju šta bi im u svađi odgovorili… Vrlo, vrlo rijetki se tako nešto usude da priznaju jer je u društvu tema ljubavi prema djeci tabu ako nije bezuslovna i neupitna.

Zato su brojni roditelji svoja iskustva podijelili anonimno na aplikaciji Whisper. Ima onih kojima se takva osjećanja jave povremeno, ali uglavnom se radi o roditeljima od kojih su neki čak priznali da mrze svoju djecu i da žale što su postali roditelji.

Ovo su neke od njihovih ispovijesti: 

- Mrzim svoju kćerku. Toliko liči na mene da ne mogu da je podnesem. Ima dana kad bih je najradije dala nekome. Ima 7 godina.

- Mrzim svoju djecu. Znam da moram da ih volim, ali ne znam da ih kontroliram. I mrzim to kod sebe. Nije da želim da ih kontroliram, samo želim da poštuju mene i ono što imamo. Nisam uspjela u tome.

- Mrzim svoju djecu. Bez obzira na to koliko ih učim i podučavam, oni nemaju mozak. Kad bih mogla da vratim vrijeme, nikad ne bih postala majka.

- Znam da je to pogrešno, ali mrzim svog sina i svoju kćerku. Dajem im sve što žele, a oni su samo nezahvalni. Trebalo je da ih dam na usvajanje."

- Užasno mi je da to priznam, ali mrzim svoju djecu. Imam osjećaj da su me zarobili u životu koji nikad nisam željela. Ne mogu da se sjetim kad sam posljednji put bila sretna.

- Potajno mrzim svoju djecu. Sve uništavaju i moje roditeljske sposobnosti ne valjaju. Nema dana kad ne popravljam nešto što su pokidali.

- Većinu vremena potajno mrzim svoju djecu. Ne donose mi ništa osim mučenja. Plaši me pomisao da bih mogla da pobjegnem i budem savršeno mirna s činjenicom da sam ih ostavila.

- To niko ne zna, ali mrzim svoju djecu i žalim svaki minut svakog dana kad sam odlučila da postanem majka. Ne mogu da dočekam da napune 18 godina da me i zakonski može biti baš briga."

- Ponekad mi se čini da mrzim svoju djecu. Vjerovatno zato što nevjerovatno liče na bivšeg muža i mučno mi je zbog toga."

- Povremeno zaista mrzim svoju djecu i voljela bih da ih nikad nisam rodila. Priuštili su mi samo stres otkako su se rodili. Imam osjećaj da sam užasna mama što se tako osjećam.

- Stvarno mnogo toga zamjeram i mrzim svoju djecu. Razmišljam o tome da ih pošaljem ocu da ih više nikad ne vidim. Mislim da nemaju pojma i ne cijene to kako im je dobro.

- Mrzim svoju djecu. Nikad nigdje ne idu i samo žele da se maze iako su već skroz odrasli.