NAŠA TEMA

Volim buku, treba mi lom!

Vaš potomak neprestano stvara buku i galamu? Čestitamo! To je znak da se pravilno razvija

Redakcija

17.10.2016

Mala djeca vole sve što je glasno. I sama rado lome samo da bi stvarali buku. Roditeljima je, često, toga previše. No, za djecu je galama mnogo više od loma. Zar ima nešto bolje i zabavnije od lupanja šerpama i poklopcima?

– Galama je djeci snažno sredstvo izražavanja – kaže Joachim Bensel, istraživač biološkog ponašanja iz Freiburga.

Djeca tako osvajaju prostor oko sebe; osjećaju da proizvode nešto djelotvorno, nešto što se ne može prečuti i pritom se osjećaju velikim.

Pritom su posebno omiljene igračke koje se vuku, jer se s njima mogu proizvoditi tako lijepi šumovi i zvukovi koji roditeljima toliko idu na živce.

“Bum”, “tras”, “krah” tako se često čuje iz sobe gdje se mališani igraju. A razlikovanje raznih zvukova je kamen temeljac kasnijeg razumijevanja muzike. Zvono na vratima, škripa vrata, budilnik – koliko je tu različitih visina i jačina zvuka. Pa iz toga se baš i sastoji muzika.

Prije svakog zanimanja za neki instrument dolazi iskustvo sa zvukovima i ritmovima. Udarati kašikom po loncu. Vući za sobom poklompce. To su prvi muzički doživljaji koji, doduše, ponekad zamaraju roditeljske uši.

Galama je dio života djeteta. Praveći lom i galamu mališani često otkrivaju prvu mogućnost igre s drugim osobama. – Roditelji moraju biti tolerantni, podvlači Joachim Bensel. Jer, djeca koju stalno tjeraju da budu tiha kasnije obično teže izražavaju svoje potrebe. Ili puštaju da im želje eksplodiraju na pogrešnom mjestu ili u pogrešno vrijeme.

Problem je, naravno, kad djeca skaču i viču u stambenim zgradama. Možete se suočiti sa nedovoljno tolerantnim susjedima kojima to smeta. Bensel u takvim situacijama preporučuje roditeljima da redovno, najmanje nekoliko puta dnevno, s djecom izađu van, kako bi se mališani mogli izvikati i naskakati – lom i galama vrlo su tijesno povezani sa kretanjem, naročito kod najmlađih.

A kad se dijete vrati kući, zadovoljno i umorno, možete od njega zahtijevati da obrati pažnju i na susjedove živce.

Ni previše buke, ni mnogo tišine

Jasno je da dijete ne treba izlagati zaglušujućoj lomljavi i galami. Ali, isto tako ne znači da ga trebate čuvati svakog šuma. Naprotiv: Mnogo je djece koja dobro spavaju uz zvukove usisača za prašinu ili mašine za pranje rublja. Ni razgovor odraslih djetetu obično ne smeta. Svakodnevna buka pokazuje mu da je sve u redu i da život teče uobičajenim tokom. A to najbolje umiruje!

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.