Kako odgajati djevojčicu

Mala princeza ili Pipi Duga Čarapa

Autor:
28.02.2017 11:34
A
A
A

Za djevojčicu sve ružičasto – od dekice, rukavice za kupanje i peškira za poslije kupanja, do plastičnog čepa za flašicu! Roditelji, zapravo, nikako ne mogu izbjeći tu boju – u dućanima je ružičasto sve što je namijenjeno curicama. A rodbini i prijateljima izgleda zaista zabavno kupovati poklone u ružičastom.

Ružičasto za djevojčice, plavo za dječake – takav je trend već godinama!

A možda su roditelji, još dok je beba bila u maminom stomaku, odlučili da njihova kćerka neće biti princeza u ružičastom, smotana mamina maza, već jaka, samostalna i samouvjerena osoba?

Zapravo, ono prvo nikako ne isključuje ovo drugo – djevojčica može biti i princeza, i djevojka koja zna da život nije ružičast.

Kćerke su više čuvane

Šta znači biti djevojčica ili dječak, djeca to saznaju čim dođu na svijet. Jer, roditelji se prema djevojčici odnose sasvim drukčije nego prema dječaku – čak i kad toga uopće nisu svjesni.

Potvrdila je to američka studija koju je provela Susan Gilbert. Roditelji više gledaju djevojčicama u oči i intenzivnije s njima pričaju. Uz to, više ih žele zaštititi pa drhte nad svakim njihovim korakom kad prohodaju, dok je dječacima dozvoljeno da trče i padaju do mile volje.

Roditelji u svojoj glavi imaju predstavu o podijeljenim muško-ženskim ulogama iako mnogima to nije jasno.

Kakav je utjecaj roditelja

Koliko je ta predstava duboko ukorijenjena pokazala je naredna studija. Slika jedne te iste bebe pokazana je dvjema grupama ispitanika. Jednoj grupi je rečeno da je u pitanju dječak, a drugoj da je to djevojčica.

Zaprepašćuje kako su reagirale testirane osobe: oni kojima je pokazan navodni dječak pripisali su mu osobine – jak, snažan, impulsivan i nemiran. Druga grupa dala je djetetu sljedeće karakteristike: mila, ljupka, umiljata, mirna.

Zar to ne dokazuje koliko uobičajene predstave i šabloni opredjeljuju naše odluke i postupke?

Mnoge razlike između dječaka i djevojčica nastale su tokom odgoja u roditeljskom domu, u vrtiću, kod djeda i bake, u igri s drugom djecom.

Govor – prednost djevojčica

No, nešto je i genetski uvjetovano. Pokazala su to najnovija istraživanja mozga. Utvrđeno je, naime, da se kod djevojčica brže razvija lijeva moždana polutka, ali da se kod njih brže i čvršće stvaraju sinapse (veze) između dvije polovine mozga koje, zahvaljujući tome, brže međusobno komuniciraju i podržavaju jedna drugu.

Takav prirodni razvitak za posljedicu ima činjenicu da djevojčice prije progovore te da su nadarene za učenje jezika. A dječaci se, opet, bolje snalaze u prostoru. No, to ne znači da i među dječacima nema jezičkih genija, kao što i među djevojčicama postoje majstori u slaganju trodimenzionalnih puzzli.

Zašto su djevojčice mirnije

Evo još više razlika: Djevojčice su od rođenja tjelesno zrelije od dječaka. Frontalni režanj njihovog mozga razvijeniji je nego kod dječaka. A upravo u tom režnju je centar koji upravlja samokontrolom.

Posljedica: Djevojčice lakše kontroliraju svoje ponašanje. Dječacima to teže uspijeva, zato su oni divljačniji, njima je teže upravljati, reagiraju neobuzdanije i lakše ih je izazvati.

Kad nastupa ružičasta faza

Djevojčice su, dakle, jednim dijelom prirodno drukčije od dječaka. To će vam potvrditi svaki roditelj koji ima i kćerku i sina.

Čak i kad se trude svoju djecu odgajati na isti način, nuditi im iste igračke – sigurno će doći faza kada će njihova djevojčica ostaviti bratov autić, zavoljeti sve što je ružičasto i svjetlucavo, a draže će joj biti slike princeze nego Pipi Duge Čarape.

A princeza u haljinici od tila, s krunom na glavi i u začaranom dvorcu – to je prava djevojčica.

Svijest o sebi

Otkud ta “princeza-faza”? Objašnjenje: Tro i četverogodišnja djevojčica je shvatila da je djevojčica i da će ostati žensko cijeloga života. I sada se svom snagom uživljava u tu svoju ulogu – najednom joj je potrebno sve ružičasto i haljinice pune cvjetića.

A dječaci njenog uzrasta iz istog razloga igraju se kauboja, bitaka i automobilskih utrka – dokazuju da su muškarci. Tako maleni pokazuju da su naučili šta su i kakvi trebaju biti.

Nemir i trka čine mudrijim

No, mnoge navodno ženske osobine zapravo su stvar temperamenta. Majka i otac su tu da svjesno razbijaju stereotipe tako što će mirne savjesti podsticati djevojčicu da bude pomalo divlja, da trči i skače.

Nemir, trka i skaka vrlo su važni i za djevojčice, jer one tako procjenjuju svoju snagu i sposobnost. To im jača samopouzdanje. Osim toga, nemirne igre čine djecu mudrijom.

Za tu vrstu igre posebno je odgovoran otac. Bolje je da djevojčica s njim cijelo popodne trči i skače nego da sjedi u ćošku i presvlači lutke.

Očevi su dužni naći vremena za bavljenje svojom kćerkom. Veza između majke i kćerke je prirodna i vrlo tijesna. A vezu sa ocem tek treba uspostaviti.

U nešto težoj situaciji je samohrana majka za čiju kćerku otac ili nije tu ili je prisutan vrlo malo. Razvedeni očevi ne smiju misliti da su oslobođeni ove vrste obaveze. A ako to ipak nije slučaj, majka se treba potruditi da njena kćerka ima bar jedan muški oslonac – djeda, ujaka, majčinog prijatelja.

Roditelji su primjer

Važno je da djevojčica ne bude unaprijed usmjerena i ograničena samo na jednu ulogu, jer to može jako ometati njen razvoj u zdravu, normalnu osobu. Postoje, naravno, vrlo suzdržane djevojčice kao što se mogu sresti i mali ženski rauberi koji lako izlaze na kraj sa svim dječačkim vragolijama.

Dobro je, također, da roditelji prihvataju sva interesovanja svoje kćerke i da je podrže. Djevojčica treba naučiti i kako se sprema večera, i kako se mijenja guma na biciklu. Pokažite joj to primjerom tako što nećete dijeliti poslove na muške i ženske. Samo tako ćete u kući imati djevojčicu koja se igra s lutkama i takmiči u trci s dječacima.

Jeste li to znali

* Djevojčice ljepše mirišu i manje se znoje.

* Djevojčice bolje vide u tami.

* Djevojčice čine svega 10 posto hiperaktivne djece.

* Djevojčice su svaki peti pacijent u hitnoj pomoći.

* Čak 70 posto majki žele imati kćerku.

7 korisnih savjeta

Odgajajte samopouzdanu djevojčicu. Nemojte pretjerivati – neće joj naškoditi padovi i udarci, neće se zagrcnuti kad sama uzme čašu i pije vodu, neće pasti niz stepenice. Pokažite joj da imate povjerenja u njene mogućnosti i sposobnosti.

Pohvalite svoju djevojčicu. Govorite joj da je velika i snažna. Prilika za pohvalu je mnogo – kad sama pije vodu iz čaše, kad sama obuče pape, kad se sama počešlja. Ranije su djevojčice odgajane da budu skromne. Danas trebaju biti samosvjesne.

Poželjan je dogovor. I izbor između dvije mogućnosti. Primjer: Hoćemo li u šetnju ili bi ti više voljela da odemo do tetke? Kad djevojčici ponudite mogućnost izbora, odgajate osobu koja će znati šta hoće.

Agresija je normalna i treba je izbaciti iz sebe. Neka je vaša djevojčica nauči što je moguće ranije. Inače će potiskivati osjećanja ili ih usmjeriti protiv same sebe. Podržite dijete u iživljavanju agresivnosti, ali na fer način, bez povređivanja drugih.

Tehnička znanja su i za djevojčice. Zašto vaša djevojčica ne bi znala da je za pokretanje pravog automobila potreban benzin?

Sukobi i svađe dozvoljeni su i važni. Dobro je ako dijete iz njih iziđe ojačano. Na samom početku, prilikom svađe s djecom na igralištu, bit će potrebna i vaša pomoć. Ali bi vrlo brzo trebalo pustiti dijete da samo rješava sukobe.

Djevojčice se rado zabavljaju u kući – crtaju, slikaju i – malo se kreću. Zato je vrlo važno izvoditi ih napolje da se iskaču i istrče.