Naša tema

Zašto su prve tri godine života djeteta toliko važne

Autor: Avaz.ba
06.08.2017 20:52
A
A
A

Ovisnost, poremećaji hranjenja, poteškoće u učenju, agresivnost, nesigurnost i nisko samopoštovanje dokazane su posljedice neadekvatnog odgoja u najranijoj dobi djeteta.

Prve godine života dramatično utječu na to koliko će djeca biti uspješna u životu: od dobrog zdravlja i snalaženja u školi do osjećaja samopoštovanja i socijalnih vještina.

Mozak malog djeteta razvija se nevjerovatnom brzinom, a nervne veze koje su u tom periodu potaknute interakcijom s najbližim osobama ostaju za cijeli život.

U prvim godinama definira se i opća emocionalna stabilnost te osjećaj povjerenja prema drugim ljudima, što čini osnovu svih kasnijih važnih odnosa s vršnjacima, odraslima i partnerom, pa čak i s vlastitom djecom.

Iako svako dijete slijedi svoj ritam razvoja, brojna istraživanja pokazuju da je najbrži razvoj djeteta upravo do treće godine života. To je vrijeme velikih prilika za svako dijete, ali i period kada je te prilike moguće upropastiti.

Otkriće topline, ljubavi i intimnosti

U trenucima zajedničkih osmijeha roditelji i beba zaljubljuju se još više. Otkrivaju i produbljuju svoju intimnost, a moći biti intiman temelj je svih budućih odnosa.

Iz intimnosti beba uči da su toplina i ljubav mogući, da odnosi s ljudima mogu donositi radost, a to je osnova za nastavak učenja privrženosti.

Emocije i postupci

U tim trenucima beba je u stanju odgovarati na pitanja "šta", "gdje" i "zašto", uživa u raspravama, logički iskazuje svoje stavove i počinje dugo putovanje prema sve višim nivoima apstraktnog mišljenja.

Tokom ove faze dijete postaje još više verbalno. U izražavanju emocija još se oslanja na geste - posebno kada je riječ o ljutnji i agresiji.

Formiranje naravi i osjećaja za sebe

Dijete se sve složenije izražava i postaje kreativno. Prema gestama svojih roditelja može saznati je li na sigurnom ili mu prijeti opasnosti, je li prihvaćeno ili odbijeno, cijenjeno ili poniženo.

Prije nego što se do neke mjere služi govorom, dijete i njegovi roditelji ipak vode dijaloge o važnim životnim temama. Dijete tako formira osobine svoje naravi.