Tajne roditeljstva

Da li je vaše dijete razmaženo

Autor: "Bebe i mame"
22.02.2018 18:30
A
A
A

Roditelji koji razmaze dijete vrlo često to čine iz najboljih namjera, misleći da ako svom djetetu pruže sve, a da se ono samo ne mora potruditi za bilo što, čine ogromnu grešku. Međutim, nije uvijek tako. Naprimjer...

Zašto ne možete razmaziti (pokvariti) bebu?

Termin "razmaziti" ne može se odnositi na novorođenče jer, prema objašnjenju eksperata, bebe plaču zato što im nešto treba, pa udovoljavanje u toj životnoj dobi nikako ne može biti nešto što se može nazvati tako, jer bebe ne pokušavaju da manipuliraju vama.

To je period kada kod svog novorođenčeta treba postepeno razvijati sliku da je svijet jedno sigurno mjesto.

Međutim, u kasnijem životnom periodu možete pokvariti i razmaziti dijete ako mu pružate previše, ako ne uspostavite neke razumne limite, ako ga ne usmjeravate da živi normalnim zdravim životom. Ali, definitivno ne možete pokvariti bebu od šest mjeseci.

Istraživanja pokazuju da su bebe čiji roditelji reagiraju brže na njihove potrebe, uključujući brzu reakciju na plač, uglavnom mnogo zadovoljnije bebe i da pokazuju jaču dozu samostalnosti čak i u dobi od jedne godine. Tako zapravo beba uči da će roditelji uvijek biti tu kadgod ih zatreba.

A šta je sa nastupima ljutnje i "bijesa" kod djece u dobi od dvije i više godina? Da li ta djeca mogu biti razmažena?

Ne, kažu eksperti. Ti njihovi nastupi ljutnje su sastavni dio normalnog razvoja. To je period kada djeca žele da nađu svoje mjesto, da se suprotstave nečemu, najčešće govoreći ne. To je sasvim normalno, tvrde stručnjaci koji se bave odgojem i podizanjem djece.

Nikako ne znači da u ovom periodu ne trebate uspostaviti određene granice i pravila i da svaki put morate udovoljiti njihovim željama, ali svako njihovo "ne, ne i ne" pri oblačenju ili hranjenju nikako ne znači da su djeca razmažena.

Tri znaka da ste razmazili svoje dijete

1. Muke sa prehranom.

Servirate jelo, a vaše dijete ne želi jesti ono što je na stolu tako da mu svaki put morate praviti nešto drugo. Ako se to desi jednom ili dva puta i naravno, ukoliko je vaše dijete iz određenih zdravstvenih razloga na posebnom režimu ishrane, to ne treba biti ništa zabrinjavajuće.

Međutim, ukoliko vaše dijete insistira na tome svaki dan i vi svaki dan morate praviti poseban obrok za dijete, to je zasigurno jedan od načina da ga pretjerano razmazite i pokvarite. Vašem petogodišnjem djetetu neće biti ništa ako ga kaznite izostavljanjem jednog obroka.

2. Napadi histeričnog plača i ljutnje.

Ovakvi se napadi mogu smatrati normalnim kod manje djece, ali kada vaše dijete sa pet ili šest godina dobija ovakve napade ljutnje, baca stvari oko sebe, zato što ne može dobiti ono što želi, to je već znak pretjerane razmaženosti.

Jer, kod manje djece to je način iskazivanja onoga što osjećaju, ali kod starijih je to pokušaj manipuliranja.

3. Izražena ovisnost o roditeljima.

Ako vaše dijete neće da zaspi ako vi niste uz njega, ako vam pravi scenu i ne želi ostati sa bakom ili dadiljom i pravi vam scene kada treba krenuti u školu, to je onda problem koji se ne smije zanemariti.

Vaše dijete zavisi od vas i potrebni ste mu, ali postepeno mora naučiti da se osjeća sigurno i uz druge osobe, kao i da stekne potrebnu sigurnost i kada je samo.

Umjesto termina "pretjerano razmaženo dijete," neki eksperti su naklonjeniji terminu "djeca kojoj se pretjerano popušta" ili "pretjerano zaštićena djeca."

Ovakva djeca vam zaista mogu praviti pakao od života, a vi ste krivac broj jedan jer tretirate djecu kao da su mnogo mlađa nego što stvarno jesu.

Najčešći pokazatelji takvog ponašanja su što se djeca koja imaju pet i više godina ponašaju kao da su mnogo mlađa - vrište, tuku drugu djecu i ne koriste pravi način komuniciranja kako bi izrazila svoja osjećanja i misli. Zapravo znak je to njihove vlastite nesigurnosti.

Pet savjeta koji će vam pomoći u podizanju djece

Kako izbjeći opasnosti u odgoju i kako odgojiti dijete koje neće biti pretjerano razmaženo? Prije svega, postepenim uspostavljanjem odgovarajućih granica, već u dobi kada dijete počinje pričati i hodati.

1. Uspostavite limite kada je u pitanju vanjski svijet. Na primjer: "Nikada ne diraj toplu peć" i "Nikada ne trči na ulicu". Naučite dijete šta mu je dozvoljeno, a šta ne i ne mijenjajte svoje stavove kada su takve poruke i savjeti u pitanju.

2. Jačajte njihovo pozitivno društveno ponašanje na sličan način. Potencirajte pozitivno, lijepo ponašanje, naučite dijete da kontaktira sa drugima na način da kaže "molim" i "hvala" i da uživa u ugodnoj igri sa svojim prijateljima. Mnogo više ulažite u jačanje ovog pozitivnog ponašanja nego na stalno ponavljanje priče o negativnom ponašanju.

3. Razgovarajte otvoreno i iskreno sa svojom djecom o njihovom ponašanju. Djeca školskog uzrasta i u periodu adolescencije su sposobna za takvu vrstu razgovora. Zato sjedite i razgovarajte s njima, pokušajte zajednički riješiti probleme koje ste uočili. Tako se, na primjer, može desiti da kada upitate dijete "Zašto ovo radiš?" ono neće biti u stanju da vam odgovori. Međutim, ako pokušate sa "Pitam se zašto se ovako nešto dešava," možda će dijete shvatiti da ste mu dali mnogo više prostora za otvoren razgovor. Možete doživjeti pravo iznenađenje na pokušaj sa ovakvim vođenjem razgovora!

4. Sačuvajte smirenost. Ako izgubite kontrolu, to može samo doprinijeti da se osjećate loše i da se uvjerite da ste izbačeni, da se ne možete kontrolirati (baš kao što je to slučaj kod pretjerano razmaženog djeteta!) - a to, priznat ćete, nije način da svoje dijete poučite dobrom ponašanju.

5. Budite dosljedni. Uvijek uradite ono što ste rekli da namjeravate uraditi. Ukoliko ste dijete upozorili da će snositi određene posljedice zbog svog ponašanja, pokažite da ste tako stvarno mislili. "Ovog puta ću ti stvarno oduzeti igračku ako se ne budete igrali kako treba," ovako nešto zasigurno nema efekta ako ste to rekli već deset puta, a nikada niste ispoštovali svoje riječi.

Dakle, najznačajnije je da uspostavite limite, postepeno već od ranih dana života vašeg djeteta, da svakako razumijete njegove potrebe i da polagano uspostavite balans između slobode i postavljenih limita za vaše dijete."