Ono što roditelji mogu učiniti kako bi potakli dijete da progovori jeste da s njim stalno razgovaraju. Koliko god to ponekad ličilo na monolog ili dijalog sa zidom, koliko god se činilo da dijete ne razumije, vjerujte, razumije više nego što možete naslutiti. Uostalom, pa šta ako i ne razumije baš sve?
Pričajte mu kako kuhate ručak dok se ono igra oko vas, govorite mu, opisujte kako ga presvlačite, kad se čuje neki zvuk spolja, recite mu: "To je kamion, to je tramvaj, evo ga telefon".
Potičite ga da nauči kako ono što vam pokazuje ima i svoje ime. Ako pokaže na plišanog zeku, recite : “Da, to je tvoj zeko. Vidiš kako ima velike uši”.
Potičite ga da govori time što ćete vi govoriti s njim. Postavljajte mu pitanja i jasno mu stavite do znanja da od njega očekujete odgovor.
Sjedite i prelistavajte njegove slikovnice, opisujte mu i pričajte šta vidite na kojoj slici.
Počnite od jednostavnih pojmova: “Vidiš, ovaj čiko ima kapu, ovaj medo drži torbu…”, jer proći će dosta vremena dok mu budete mogli objašnjavati radnju same priče. U svakom slučaju, ne odustajte.