Rast & Razvoj

Nesvjesne dječije poruke: Zašto sisa prst, trepće ili se njiše

Autor:
27.07.2017 13:11
A
A
A

Roditelje često muče stvari kao što su: moje dijete sisa palac, moje dijete se ljulja prije spavanja, zašto moje dijete lupa glavom, zašto čupa kosu, je li to opasno, treba li potražiti pomoć liječnika ili ga treba kažnjavati?

Poznato je da deset posto djece mlađe od deset godina često pravi nagle, pravilne motorne kretnje, najčešće prije spavanja. Riječ je o takozvanim tikovima.

Lupanje glavom

Najčešće se javljaju ritmije glavom koje počinju oko trećeg mjeseca i obično nestaju oko treće godine života, iako ponekad mogu potrajati i do desete godine. Javljaju se kada dijete tokom razvoja prelazi u novu, višu motornu organizaciju.

Kroz takve radnje dijete se često oslobađa napetosti te djeluje kao da je izgubilo zanimanje za okolinu. Neka djeca se tako uspavljuju.

Poseban oblik je lupanje glavom koje se javlja kod djece krajem prve godine života i traje do treće ili četvrte godine. Najčešće su to snažni udarci glavom prema naprijed ili natrag, ritmično se ponavljaju i to po nekoliko puta tokom jednog sata.

Ukoliko je to udaranje o tvrdu podlogu kao što su rub kreveta, može doći i do povreda glave.

Taj problem ima oko 20 posto djece, češće dječaci nego djevojčice. Pretpostavlja se da pokretima glavom dijete postiže zadovoljstvo koje mu je uskraćeno (uzimanje na ruke, ljuljanje). Čini se da se javlja kod djece u stanjima povlačenja od stvarnosti.

Grickanje i sisanje

Neka djeca tokom prve tri godine života stavljaju u usta predmete koji im se nalaze pri ruci bez obzira na to jesu li za jelo ili ne. Ona tako ispituju svijet i predmete oko sebe, pa grickanje, sisanje, žvakanje ima funkciju ispitivanja, ali i funkciju zadovoljenja nekih emocionalnih potreba.

Ukoliko to traje i nakon treće godine tada dobiva oblik prisile i potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Stavljanje prsta u usta najprije predstavlja rasterećenje od napetosti i zadovoljstvo, a kasnije postaje navika.

Čupanje dlaka

Čupanje dlaka je relativno česta pojava, ali je roditelji registriraju tek kad djetetu manjka veći dio kose. Češće se javlja kod djevojčica nego kod dječaka. Nekada se može javiti nakon nekih tjelesnih bolesti, povreda glave, odvajanja od roditelja ili nakon rođenja brata ili sestre.

Ponekad čupanje dlaka ima zadaću rješavanja sukoba s roditeljima, a kod djevojčica je često prisutan sukob s majkom. Može biti znak kažnjavanja i agresije prema roditeljima.

Kako je kosa simbol ženskog spola, dječiji psihoanalitičari smatraju da je pojava čupkanja kose znak otpora prema svome spolu, odnosno roditelju istog spola. Pomoć treba potražiti kod stručnjaka, ponajprije da se isključe organski uzroci.

Treptanje očima

Jedan od najčešćih tikova kod male djece je treptanje očima. Stručnjaci objašnjavaju da je to najjasnija poruka kojom dijete nesvjesno ne želi vidjeti ono što smatra neugodnim.

Često se pojavljuje kod djece koja se teže prilagođavaju na jaslice ili vrtić i teško im pada odvajanje od majke i roditeljskog doma.

Kako reagirati na tikove

Razgovarajte s djetetom, pitajte ga je li tužno i zašto. Dijete mora shvatiti da može razgovarati o svojim osjećajima i da mu zbog toga ne prijeti nikakva opasnost.

Nekoj djeci je potrebno mnogo više prostora kako bi potrošila suvišne emocije i energiju. Izvedite ga na igralište, u park. Kretanje, skakanje, trčanje pomoći će mu da se oslobodi energije.

Pravila ponašanja

Ne vičite na dijete. Tikovi su mehanički pokreti kojih dijete nije svjesno i ne može ih kontrolirati, pa ga je zato besmisleno ružiti.

Ne pravite se kao da se ništa ne događa. Tik ima strogo određenu ulogu da kaže nešto šta se u djetetu događa. Pokušajte shvatiti poruku.

Nemojte mu se suprotstavljati i postavljati pitanja poput: "Zašto trepćeš?", „Šta radiš s ustima"? Dijete ne može odgovoriti na ta pitanja.

Nemojte ga zadirkivati zbog tika, jer ćete samo pogoršati situaciju.

Nemojte tik tumačiti prije nego što saslušate dijete. Potičite dijete da vam kaže šta to „kuha" u njemu, postavljajući jednostavna pitanja. Možda će početi razgovarati. Možda će samo odgovoriti s da ili ne, ali će na taj način signalizirati je li mamina i tatina interpretacija tika bila tačna ili pogrešna.

VAŽNO

Tik nije nikakav poremećaj niti bolest, nego samo znak i poruka na koju roditelji moraju pravovremeno odgovoriti razumijevanjem, pažnjom i ljubavlju.