Mala djeca dobijaju predstavu o tome kako se trebaju ponašati posmatrajući emotivne interakcije odraslih i "prisluškujući" njihove razgovore.

Već odranije poznato je da će dijete staro godinu mijenjati ponašanje u odgovoru na emotivno stanje druge osobe, ukoliko su oznake tog emotivnog stanja (izraz lica ili ton glasa) usmjerene k njemu, ali nije bilo pouzdanih saznanja o tome kako mala djeca reagiraju kada nisu direktno uključena u emotivnu interakciju.

Ako su odrasli ljuti i dijete će ljutito regirati ili ako su odrasli veseli i dijete će se smijati. Međutim, psiholozi tvrde da djeca ne mogu razlučiti koje je ponašanje prihvatljivo, a koje to nije.