Želja je svakog roditelja da mu dijete bude uspješno u životu, pa većina zato i odgaja djecu da budu sposobna taj uspjeh i postići. Međutim, najnovija istraživanja pokazuju da će današnja djeca kroz petnaestak godina vrlo vjerovatno patiti od depresije.

O čemu je riječ? Danas nije naročito teško utvrditi da najviše uspjeha imaju "ajkule" - prodorne osobe koje ne dopuštaju da ih bilo šta zaustavi na putu do cilja, osobe koje su u velikoj mjeri neosjetljive za potrebe drugih ljudi i koje nisu spremne na kompromise.

Tako stvari izgledaju ako pod uspjehom podrazumijevate veću sumu stečenog novca i prestižnu poziciju. Kao rezultat konstantnog plasiranja imidža "ajkule" kao najuspješnije osobe, roditelji sve češće odgajaju djecu da postanu upravo takva - da budu što je moguće prodornija i ignoriraju tuđe potrebe.

Kao rezultat, vrlo je vjerovatno da će tako podizana djeca zaista imati, barem što se pozicije i finansija tiče, veliki uspjeh u životu.

Problem je što takav način razmišljanja (prodornost i neosjetljivost na tuđe potrebe) čini ljude nesretnim, što to vremenom vodi i do kliničke depresije.

Čak i najveći uspjeh prija samo onda kad ga je moguće podijeliti s nekim, a s kime ga podijeliti ako vječito ignoriraš tuđe potrebe? Kako biti sretan ako je tvoj način života doveo do toga da se konstantno osjećaš usamljeno? Ko želi biti s osobom koja je neosjetljiva na tuđe potrebe?

Naravno, korisno je naučiti djecu kako da postignu ono što žele, ali je jednako tako dobro naučiti ih i da na tom putu ne idu preko leševa. Dokazano je da pomaganje drugima usrećuje, a živi ljudi i dobri prijatelji svakako su bolje društvo nego oni koje su pregaženi na nečijem putu do uspjeha.

Sve to znači da je neophodno pronaći neki kompromis između svojih potreba i ostvarivanja ciljeva, na jednoj, i potreba i ostvarivanja ciljeva osoba do kojih nam je stalo, na drugoj strani.

A za djecu je najbolje da to nauče što je moguće prije - počev od dijeljenja igračaka s drugovima u parku ili vrtiću.