Svakodnevica

Hiperaktivno dijete: Trči, penje se, pada - nema živog mira

Autor: Avaz.ba
05.12.2017 16:22
A
A
A

Preživo, nemirno, nepažljivo, brzopleto, neposlušno, zločesto - samo su neki od načina na koji ljudi iz okoline opisuju ponašanja djeteta koje ima hiperaktivni poremećaj.

Radi se o sindromu s obilježjima nepažnje i nemira. Poremećaj je češći kod dječaka nego kod djevojčica. Faktori koji uzrokuju poremećaj nedovoljno su poznati.

Uzroci se nalaze u području nasljeđivanja, poremećenog funkcioniranja centralnog nervnog sistema, neurobioloških poremećaja, ali i socijalnih poremećaja poput nesređenih porodičnih odnosa ili emotivnih problema.

Kako prepoznati poremećaj

Slika poremećaja razlikuje se ovisno o dobi djeteta i stepenu njegovog razvoja. Osnovno obilježje su smetnje pažnje te hiperaktivno i impulsivno ponašanje. Kod hiperaktivne djece pažnja je izrazito kratkog trajanja, dijete neprestano počinje i prekida aktivnosti.

Dijete reagira na sve podražaje, svakom pokloni pažnju, što ga brzo umori. Paralelno s rasipanjem i slabljenjem pažnje, pojačava se motorički nemir.

Hiperaktivnost se kod malog djeteta javlja najčešće istovremeno s pojavom i razvojem samostalnog kretanja i manifestira se motoričkom aktivnosti (trčanje i penjanje).

Roditelji navode da je takvo dijete stalno u pokretu, ne može sjediti ni za vrijeme jela i ništa ga posebno ne interesira. Dijete je neoprezno i ničega se ne boji. Hiperaktivno dijete zato može ugroziti svoju sigurnost, pa ga stalno treba kontrolirati.

Kako su kod hiperaktivnog djeteta česti poremećaji spavanja - spava malo i isprekidano, ono je često iscrpljeno, baš kaoi njegovi roditelji.

Kako do dijagnoze

Ipak, predškolski period života obilježen je i inače aktivnošću, kretanjem i igrom te je često u to doba teško procijeniti da li pojačana aktivnost još pripada normalnom ili prelazi u odstupanje.

Treba biti posebno oprezan kod postavljanja te dijagnoze u ranim godinama, jer se kod mnoge pretjerano aktivne djece vrtićke dobi ipak neće razviti hiperaktivnost.

Deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj najčešće se dijagnosticiraju s početkom osnovnog školovanja.

Odnos s okolinom

Hiperaktivno dijete obično ima loš kontakt s drugom djecom, ali i roditeljima. Ono razara igru, jer nije u stanju pratiti pravila ili sačekati svoj red. Zato se hiperaktivno dijete osjeća neprihvaćeno ili odbačeno od vršnjaka.

Kako pomoći

U liječenju hiperaktivnog djeteta učestvuje cijeli ljekarski tim (psiholog, defektolog, pedijatar, dječiji psihijatar) te roditelji i druge osobe koje čuvaju dijete.

Rano otkrivanje i rani tretman djeteta i kontinuirano vođenje i savjetovanje roditelja umnogome pomažu u pravilnom usmjeravanju i korigiranju ponašanja.

Bez kritika i popuštanja

Djetetu je i inače vrlo teško ispuniti očekivanja roditelja i udovoljiti njihovim željama. Nepravilne odgojne metode prema hiperaktivnom djetetu, poput strogog kažnjavanja, kritika, popuštanja ili odustajanja još više ga zbunjuju. Tako hiperaktivno dijete može izgraditi lošu sliku o sebi i smatrati se nedovoljno dobrim, a posljedice takvog stava nerijetko su agresivnost ili depresija.