Pitate se zašto je ovako, možda je surova istina, ali je ipak istina i sušta realnost. Svi smo danas svjedoci da roditelji sve više zaklanjaju svoju djecu i da su u mnogo čemu povlašteni, što ranije nije bio slučaj.

Djeca danas ne umiju da cijene šta njihovi roditelji rade za njih, i često su isfrustrirana i apatična u većini slučajeva. Prije se nisu pitala djeca šta žele da rade, da jedu, gdje da idu, već se sve radilo zajedno u krugu porodice, odnosno kako majka i otac isplaniraju, vikend, odmor, dijete je na taj nači slijedilo njih i njihove želje na osnovu kojih su oni htjeli da edukuju i usmjere svoje dijete.

Današnjoj djeci se mnogo toga nudi na tacni i onda se dešava primjena one poslovice ''Daš jedan prst, on hoće cijelu šaku''.

Djeca prije svega treba da se nauče zahvalnosti, zahvalnosti onoga šta im njihovi roditelji mogu pružiti u zavisnosti od njihovih mogućnosti. Danas dosta roditelja odvaja novac i vrijeme za kvalitetno druženje sa djecom, ali dosta njih osjeti da djeca ne umiju da cijene to.

Možda je vrijeme da prestanete da se toliko trudite da usrećite svoje dijete raznim stvarima ili pitanjima šta ono želi. Prestanite da planirate događaje za njih. I nemojte da pokušate da ih naučite zahvalnosti jer u tome nećete uspjeti, ipak su u pitanju mala djeca. Pustite ih, neka se vremenom opuste bez svih vaših animacija i želja da ih usrećite.

Povežite se sa vašim djetetom, tako što ćete da čitate zajedno, da šetate psa koje ono obožava, pa slažete slagalicu, da igrate uz muziku, da vam ono pomaže u kuhinji.

Slušajte svoje dijete i njegove priče bez komentara, bliskost i kontak očima šalje snažnu poruku djetetu da vam je važno. Ovo može da potraje neko vrijeme, ali morate biti strpljivi dok ne pronađete zajednički jezik komunikacije u kojem ćete biti zadovoljni i vi i dijete.