Foto: Ilustracija Po potrebi djetetu treba i pomoći

DILEME Odgojne metode

Kako maziti, a ne razmaziti djecu

Porodica je prva životna škola u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima, međuljudskim odnosima, životu i životnim problemima

Autor: "Bebe i mame"
09.10.2018 17:17
A
A
A

Sva iskustva stečena u porodici maleni će primjenjivati u daljem životu. Upravo zato je odgajanje djeteta jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka roditelja.

Zato od malih nogu ohrabrujte dijete da se verbalno izražava. Pitajte ga o čemu razmišlja, šta planira raditi, šta misli o vršnjacima... Pitajte ga kako je provelo dan i dozvolite mu da izrazi svoje misli i osjećanja, da vam kaže kada je sretno ili ne, zašto se ljuti...

Omogućite mu da istražuje okolinu i da samo otkriva stvari. Podstaknite ga da vam postavlja pitanja vezana za svoja otkrića.

Kako uspjeti

Odlična igra snalaženja je traženje sakrivenog predmeta. Sakrijte predmet, a djetetu zadajte da pitanjima otkrije o kom se predmetu radi, pa tek onda da otkrije gdje se nalazi.

Sve ove aktivnosti, uz ljubav i podršku, poboljšat će mentalne sposobnosti djeteta. Uspjeh ćete postići samo ukoliko imate sposobnost da samokritično sagledate odgojne mjere koje primjenjujete, ako u dijete imate povjerenja i ako ga volite.

Da biste ga što prije osamostalili, najvažnije je da ga osposobite da postane nezavisno.

To podrazumijeva da mu omogućite da samostalno obavlja sve dužnosti koje, srazmjerno uzrastu, može obaviti. Uz to ga treba hrabriti, ulivati mu povjerenje i jačati njegove sposobnosti.

Prva greška

Po potrebi djetetu treba i pomoći, ali nikada nemojte njegove obaveze i dužnosti preuzimati na sebe. Jer, u tom slučaju pravite ozbiljnu grešku i stvarate razmaženo dijete.

Razmaziti dijete podrazumijeva pretjerano pomaganje i obavljanje zadataka koje bi maleno moglo i trebalo samo uraditi. Da ne bude zabune, to ne znači da dijete ne treba maziti i pokazivati mu ljubav.

Razmažena djeca postaju samovoljna, nesamostalna, sebična, preosjetljiva, a često i asocijalna zbog neuklapanja u društvo vršnjaka. Ona bježe od obaveza, izbjegavaju dužnosti i traže ko će ih zamijeniti u obavljanju neprijatnih zadataka.

Druga krajnost

Kada roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim djetetom, često prelaze u drugu krajnost, postaju strogi i autoritativni.

Takav odgoj primjenjuju i roditelji koji žele brzo i bez razmišljanja postići poslušnost, ali i osobe kojima dijete predstavlja teret, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni.

Pretjerano strog roditelj terorizira, zastrašuje, a nerijetko i fizički kažnjava. Agresivan roditelj sklon je prebacivati djetetu njegove mane i greške, vikati na dijete i nadzirati svaki njegov pokret.

Na autoritativan odgoj dijete se može otvoreno suprotstavljati roditelju, prkositi mu i svađati se ili zauzeti naizgled pasivan stav iza kojeg se kriju neprijateljstvo i nepovjerenje.

Pretjerano strogo i grubo odgajana djeca izmišljaju odbrambena sredstva da bi izbjegla kaznu. Takva sredstva su laž, lukavstvo, osvetoljubivost... Grubo odgajana djeca i sama postaju agresivna, neljubazna, otresita, bezobrazna i okrutna.

Dakle, roditelji, izbor je vaš.