Nikada više nismo pričali o sreći, a manje bili istinski sretni. Na svakom koraku nas reklamama bombardiraju idealima te danas najtraženije emocije, uvjeravajući nas kako čarobni štapić i napitak posjeduju samo oni.

U tržnim centrima poručuju nam da su za sreću potrebne dobre cipele i šoping, na televiziji proizvodi za mršavljenje, dok se na društvenim mrežama motivacioni govornici i životni treneri utrkuju u tome ko će u pet koraka probuditi taj davno zaspali hormon. 

Često doživljavanje pozitivnih emocija

Jedan od najpoznatijih psihologa pozitivizma Martin Seligman sreću definira kao često doživljavanje pozitivnih emocija u kombinaciji sa dubljim osjećajem značenja i svrhe. To podrazumijeva dobra osjećanja u sadašnjosti i optimizam prema budućnosti. 

Vahida Djedović, psihoterapeutkinja, za „Dnevni avaz“ kazala je da su u današnje vrijeme ljudi puni negativnih osjećanja živeći lažne živote, a najbolji primjeri su društvene mreže.

- Svi prikazuju kako su u ljubavi, u zajedništvu, promoviraju ljepotu s lažnim osmijesima. Okrenuti su sebi, a tako, prikazujući izmišljene živote, malo-pomalo, gube dio po dio sebe, sve dok sasvim ne zaborave svoju suštinsku vrijednost, te postaju nesretni i depresivni. Svi bi htjeli da se razlikuju, a postali su žrtve istosti – rekla je Djedović.

Sretni ljudi nemaju vremena za selfi

Ona smatra da ljudi na društvenim mrežama vole da prikazuju ideju da nešto vrijede, kako imaju dobar brak i društveni status, a prepuni su strahova. Usamljeni su i boje se samoće, jer bez obzira na to koliko imali lajkova ili pratioca, ništa ne može zamijeniti istinski dodir i gledanje nekom u oči. 

Na kraju, imaju strah od smrti, jer ne žive ispunjene živote, odnosno ne žive život u skladu sa svojim istinskim bićem. 

- Da bi ljudi bili sretni, trebaju raditi na sebi, jer za sreću su potrebne vještine, kao što su samosvjesnost, a samosvjesni ljudi znaju upravljati svojim emocijama, empatični su, altruistični, imaju zdravo samopoštovanje i samopouzdanje i vole sebe. Osim toga, da bismo bili sretni, trebamo da njegujemo prijateljstva, da imamo zdrav seksualni život, da spavamo u kontinuitetu 6-7 sati i treba da isključimo televiziju. Sretni ljudi ne zvone na sva zvona koliko su sretni. Nemaju vremena za selfije. Oni žive u trenutku i dišu punim plućima – zaključila je psihoterapeutkinja.

Vječna težnja

- Kad smo prvi put osjetili sreću, toliko nam se svidjela da je postala naša vječna težnja. Ipak, moguć je život u kojem težnja postaje kontinuirana stvarnost. U ovo negdje duboko u sebi i vjerujemo, zato sreći toliko i težimo. Ako je tražimo kao neki „vanjski pojam“, nešto što dolazi izvana, nešto što će doći tek kad nešto postignemo, ostvarimo, kupimo ili pronađemo, tada smo promašili put do sreće.

Ko nije sretan sada, neće biti ni tada. Ovo dokazuju oni koji „imaju sve“, a sretni nisu. Toliko je knjiga napisano o sreći, a istina o njoj stane u jednu riječ, a to zahvalnost. Može i u dvije riječi, životne vrijednosti – rekla je Bučević.

Povezanost s drugima

- Svaki čovjek postiže i osjeća sreću na sebi osebujan način, različito od drugih, ovisno o tome koliko je uspješan u ostvarivanju svojih potreba. Pa tako najbolji način ili oblik življenja putem kojih neka osoba postiže subjektivan osjećaj sreće nekom drugom uopće ne mora „raditi posao“. Za mene je minimum za sreću imati jednu snažnu, zadovoljavajuću povezanost sa značajnom osobom u našem životu, vjerovati da je sreća putovanje i donekle znati zadovoljiti svoje potrebe – ističe Ivana Šešo.

Treba paziti, svuda su kvazistručnjaci

- Upisala sam psihologiju u 32. godini, jer sam htjela više poraditi na sebi i poboljšati svoj život. Ljudi u ovom neokapitalističkom vremenu, gdje konzumerizam sve mete, se neminovno osjećaju depresivni, jer shvataju da gomilanje materijalnih stvari ne donosi nikakvo suštinsko zadovoljenje. Onda se lako okreću drugim stvarima, spoznajama, ko smo, šta smo, šta radimo na ovom svijetu i šta je bitno. Rad na svojoj duši je imperativ. Mnogo izvora znanja danas imamo, naročito YouTube, ali to je opet mač s dvije oštrice jer nudi puno informacija. Važno je da se orijentiramo ka nečemu, ali i tu ima kvazistručnjaka, treba paziti, najvažnija je podloga koju neko ima – kaže TV voditeljica Naida Kundurović.