S razmišljanjem o dječijem stopalu i načinima sprečavanja deformacija treba početi odmah nakon rođenja djeteta. Tako roditelj treba biti oprezan pri pokrivanju bebinih nogu i uvijek ostaviti malo prostora za kretnje koje svako dijete izvodi u okvirima svoje spontane motorike.

1 U dojenačkoj dobi treba omogućiti djetetu slobodu pri otkrivanju i daljem “istraživanju” svojih nožica, jer su to sve aktivnosti kojima se utječe na

snagu malih mišića stopala.

2 Posebnu pažnju potrebno je obratiti na čarapice koje, osim što je poželjno

da budu pamučne zbog disanja kože, moraju biti i odgovarajuće veličine da ne pritišću nožne prste i time utječu na stvaranje deformacija kao i atrofiju mišića.

3 Kupovinu prvih cipela roditelji trebaju odlagati što je moguće duže, jer

dok dijete ne hoda i stopalo mu nije izloženo vanjskim i vremenskim uvjetima – obuća samo sputava svaku mišićnu aktivnost tako potrebnu za normalan razvoj stopala.

4 Djetetu treba omogućiti dovoljno dug period puzanja, a ne treba ga uspravljati na noge prije nego ono samo, po svom biološkom satu koji prati sazrijevanje kostiju i zglobova, ne ustane na noge.

5 Upotreba hodalica ne samo da nije preporučljiva iz sigurnosnih razloga, nego je i vrlo štetna za razvoj donjih ektremiteta, a pogotovo stopala djeteta.

6 Kad dijete prohoda, nastaje potreba za prvim cipelama. One, suprotno uvriježenom mišljenju, moraju biti ravne (bez anatomskih jastučića, uložaka, anatomski prilagođenih đonova), dovoljno prostrane, posebno u predjelu prstiju, savitljivoga đona, mekane i po mogućnosti od prirodnih materijala. Samo takva obuća pogoduje razvoju zdravoga stopala.

7 Izuzetak predstavljaju urođene teže deformacije stopala kojima su indicirani individualni ortopedski ulošci prilagođeni stepenu deformacije.