Riječ stručnjaka

Bucmasta beba je slatka debeljuca, ali poslije…

O problemu debljine kod beba i djece piše dr. Mersija Tanović-Dervišević, pedijatar

01.03.2017 11:57

Piše: Dr. Mersija Tanović-Dervišević, pedijatar

Dijete nije odrasla osoba u malom, ono je samo dijete. Treba oko dva desetljeća da se formira odrasla osoba. Temelji zdravim navikama stvaraju se u mladoj dobi; tako fiksirane navike zadržavaju se cijeli život i garancija su za dug i zdrav život.

Na razvoj i stvaranje navika u mladoj dobi u većoj mjeri djeluju primjeri i uzori iz okoline, tzv. stečena svojstva, a u manjoj mjeri trajnu ulogu imaju genetska, nasljedna svojstva. To važi i kad je riječ i o prehrani, i o pretilosti.

Pretilost obično definiramo kao prekomjerno nagomilavanje masnog tkiva. Smatra se da je pretilo dijete ono čija ukupna težina sadrži više od 25 posto masti (dječaci) i više od 32 posto masti (djevojčice).

Sve to predstavlja težak problem u djetinjstvu i adolescenciji, jer pretilost obično ima tendenciju da ostaje i u odrasloj dobi.

Mnoge majke u svojoj brizi za ishranu djeteta nesvjesno stvaraju naviku da ono mnogo jede već prilikom uvođenja čvrste hrane u ranom uzrastu. Druge, pak. izjednačavaju porast težine sa dobrim zdravljem ili djetetu daju hranu kao nagradu za dobro ponašanje (kolač, čokolada, sladoled…).

Ni danas nisu rijetki roditelji koji misle da je debelo dijete – zdravo dijete.

Dvije vrste pretjerane debljine

Pretilost, prema uzroku, dijelimo na primarnu i sekundarnu. Primarna je ona u kojoj je povećanje masnog tkiva vodeći i jedini simptom. Uzrokovana je međusobnim djelovanjem genetskih i okolinskih socijalnih faktora. U ovu kategoriju spada 97 posto pretile djece.

Sekundarna pretilost je ona kod koje je prekomjerna debljina sporedni simptom neke druge bolesti. To su, najčešće, neke nasljedne bolesti ili sindromi, ili bolesti središnjem živčanog sistema ili žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem. U populaciji pretile djece takvih je svega tri posto.

* Zašto je važna priča o pretilosti u djetinjstvu? Zato što se mast u tijelu može nagomilavati samo pod uvjetom da se povećava broj masnih ćelija. A te se ćelije stvaraju uglavnom u dječjem uzrastu.

Broj i veličina masnih ćelija brže se povećava kod pretile nego kod mršave djece, pa ih takvi mališani već na početku adolescencije imaju više nego što je potrebno.

* Koji je period života zaista bitan za razvoj pretilosti? Na to pitanje još nema sasvim tačnog odgovora, ali većina stručnjaka se slaže da je za njen razvitak presudna prva godina života djeteta, zapravo prvi mjeseci života.

Je li pretilost nasljedna

Može li se govoriti o tome da je debljina nasljedna? Može. Pretilost je vrlo često nasljedna:

Ako su oba roditelja punačka, djeca će im, najvjerovatnije, biti debela (rizik za debljinu je i do 80 posto);

Ako je punačak jedan od roditelja, rizik za pretilost kod mališana je 40 posto.

* Kako prepoznati tu nasljednu sklonost? Prije svega, po tome što su djeca pretilih majki manje aktivna i u prvim mjesecima više napreduju u tjelesnoj težini, što ukazuje na urođenu sklonost nagomilavanju energije.

Naučnici su otkrili čak pet različitih gena povezanih s pretilošću. No, nije sve u genima – najvažniji faktor u nastanku dječje pretilosti je pretilost roditelja, prije svega majke.

Ni majka ne mora nositi “gene za debljinu”, jer krivica može biti i do njenog načina života (nezdrave prehrane ili nedostatka fizičke aktivnosti).

Jer, debeli roditelji nameću djeci loše prehrambene navike već u najranijoj dobi.

* Nasljeđuje li se i sklonost prema određenoj hrani, pa i onoj vrlo kaloričnoj? I to je tačno. Mališani koji vole slatko sigurno su redovito konzumirali slatku hranu u dojenačkom razdoblju. Majke, obično, rano uvode šećer u prehranu, zatim zaslađuju sve što bebe piju, jer smatraju da je tako ukusnije.

* Je li problem i u ranom uvođenju nemliječne hrane? Jeste. Većina majki misli da s nemliječnom hranom treba početi što prije, kako bi dijete bolje napredovalo. Međutim, prerano uvođenje čvrste hrane može dovesti do pretilosti.

Dojenčad na umjetnoj prehrani imaju više vjerojatnosti da postanu debeljuškasta. Jedan od razloga leži u sastavu majčinog mlijeka, koji je konstantan.

Za razliku od majčinog mlijeka, koje se tokom podoja mijenja, pa na kraju sadrži znatno više masti nego na početku, toga u adaptiranom mlijeku nema, pa bebe koje se umjetno hrane mnogo lakše dobivaju na težini.

Kako spriječiti nastanak pretilosti

Šta struka i nauka kažu o tome kako spriječiti pretilost u prvoj godini djetetovog života? I struka i nauka imaju samo jedan odgovor – dojenje.

Dojenje osigurava novorođenčetu, i poslije dojenčetu, optimalnu hranu, zaštitu od brojnih infekcija (proljevi, infekcija dišnog sistema, infekcija mokraćnog sustava, upale srednjeg uha), zaštitu protiv bolesti (razvoj imunoloških mehanizama), zaštitu od alergija (atopijski dermatitis, astma), pomaže sazrijevanje gastrointestinalnih funkcija, štiti od pretjerane tjelesne težine, smanjuje kasnije obolijevanje od zloćudnih bolesti i šećerne bolesti, utječe na zdravlje zubi te povoljno utječe na razvoj i inteligenciju.

* Šta raditi ako je dojenče već pretilo, treba li na dijetu? Nipošto! Ne postoji dijeta za dijete! Dijete raste i neophodno mu je obilje hranjivih sastojaka. Zato djeca do pune četiri godine ne smiju biti na restriktivnoj dijeti. Naročito ne smiju biti na dijeti s malo masnoća, budući da se to može loše odraziti na njihov rast.

Ako je dijete predebelo, cilj roditeljima treba biti zaustavljanje porasta tjelesne težine, a podsticanje rasta u visinu.

* Koja je terapija pretilosti? Terapija pretilosti uključuje: dugotrajan odgovarajući režim prehrane, tjelesnu aktivnost, promjenu ponašanja i uključivanje cijele porodice.

Redovite vježbe pomoći će djetetu u kontroli tjelesne težine. Preporučuje se da djeca mlađa od tri godine vježbaju oko pola sata na dan, a starija od tri godine po cijeli sat najmanje tri puta sedmično.

Kako beba neće biti predebela

Ako beba doji, ne treba je previše često stavljati na grudi, jer bebe koje bi htjele često sisati ne rade to zbog gladi, već zbog ugode ili nesigurnosti.

Ne treba hraniti bebu kad god zaplače, jer plač ne mora značiti da je gladna ili žedna, već da želi da je uzmete u naručje i smirite.

Većina beba traži hranu svaka dva sata do uzrasta od dva mjeseca, a svaka tri – do šest mjeseci.

Nakon šest mjeseci dojenčad je zadovoljna s tri obroka i dvije užine.

Ako je beba na flašici, pa prestane jesti prije nego što isprazni bočicu, ne treba inzistirati da je dovrši.

Čvrstu hranu ne treba uključivati prije šestog mjeseca.

Djetetu u prvoj godini života ne trebaju ni šećer, ni slatkiši.

Zdrava prehrana za dvo i trogodišnjake

Zamijenite masnu, visokokaloričnu hranu, kao što su kolači, zdravijom alternativom, kao što je svježe voće.

Umjesto prženja, hranu pecite!

Ograničite količinu maslaca i margarina.

Izbjegavajte grickalice.

Ograničite količinu sokova.

Gazirana pića koja sadrže puno šećera i kalorija zamijenite razblaženim svježim voćnim sokovima.

Izbjegavajte kupovinu gotove hrane i masnih poslastica.

Kad dijete poželi nešto slatko dajte mu konzervirano ili suho voće, voćni jogurt.

Uvedite u prehranu obrano mlijeko, ali ne prije treće godine.

Obroke poslužujte uvijek u isto vrijeme.

Ako želite da vam dijete bude zdravo i da se zdravo hrani, pokažite to vlastitim primjerom.

Šta još treba znati

* Kad je budna, beba uvijek treba biti u pokretu.

* Ako je vaš dvogodišnjak “sjedilački” tip, prganizirajte mu igre koje će ga natjerati na kretanje.

* Vodite djecu redovno u šetnju, pustite ih da se u parku izjurcaju sa vršnjacima. To posebno vrijedi za djecu u većim gradovima, jer “haustorčad” često nemaju ni odgovarajuće mjesto, a ni društvo za igru.

* Poštujte apetit svoga djeteta. Brojni se roditelji žale da im dijete u drugoj godini postaje probirljivo, da jede manje i da radije prezalogaji. U prvoj godini dijete mnogo jede, jer naglo raste i s navršenom prvom godinom utrostručuje svoju porođajnu težinu, a na kraju druge godine teže je samo za trećinu od one na kraju prve. Djeca u drugoj godini više rastu u visinu nego što dobivaju na težini.

* Djeca vole grickati. Pet malih obroka na dan bolje je nego tri velika.

* Ne tražite da dijete pojede sve iz tanjura.

* Ne dopustite djetetu da jede zato što mu je dosadno.

* Nikad ne nagrađujte dijete čokoladom i slatkišima.

Zapamtite!

* Svako treće dojenče ima prekomjernu tjelesnu težinu.

* Bucmaste bebe postaju male debeljuce, a gotovo polovica pretilih sedmogodišnjaka postaju pretile odrasle osobe.

* Što su u ranijoj dobi deblji, djeca imaju veću sklonost prema pretilosti, pa tako zadovoljni tromjesečni bucko može postati nezadovoljni mališan.

Zdravstveni rizici

Pretilost kod djece nosi brojne zdravstvene rizike, kao što su kardiovaskularne bolesti, dječija hipertenzija, dijabetes, problemi sa zglobovima, a česte su i smetnje s disanjem tokom spavanja.

Zbog svog punašnog izgleda takva djeca mogu imati brojne psihičke tegobe. Vršnjaci ih znaju izbjegavati i zadirkivati u školi, a s obzirom na to da više pate od odraslih, lakše gube samopoštovanje i sklonija su depresiji.

NA VRH