Terapija

Oprezno primjenjivati kreme i masti za kožu djece

Autor: "Bebe i mame"
09.03.2018 17:10
A
A
A

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Organizam bebe i dojenčeta, kao i malog djeteta, nikako se ne može, kada su u pitanju lijekovi, posmatrati kao organizam čovjeka u malom. Neki lijekovi nisu apsolutno primjereni tom najranijem uzrastu jer taj period brzog rasta i razvoja i na fizičkom i na psihičkom planu ne prati enzimski sitem koji u tom smislu zaostaje.

A upravo neki od tih enzima koji se stvaraju u ćelijama potrebni su da bi lijek učinili neškodljivim za organizam ili da ga eliminiraju iz organizma kako ne bi ispoljavao toksične efekte.

Ubrzana resorpcija

Većina roditelja to zna i nikada ne primjenjuje prema svom sopstvenom nahođenju sistemske lijekove, dakle lijekove koji se unose u organizam putem probavnog sistema, ili u obliku injekcija bez predhodne konsultacije sa pedijatrom, odnosno, trebaju primjenjivati takvu vrstu lijekova samo nakon ordiniranja terapije od strane stručnjaka.

Dakle, i lijekovi koji se primjenjuju direktno na kožu, zahtijevaju oprez i smiju se primjenjivati tek nakon prethodne konsultacije sa dermatologom. Razlog leži, s jedne strane u samom karakteru, odnosno sastojcima lijeka koji se primjenjuje, a s druge strane u fiziološkim osobinama kože naročito u najranijem dobnom uzrastu.

Koža je najveći organ našeg tijela. Kroz nju se resorbira najveći broj lijekova koji se primjenjuju u obliku masti, krema i obloga. Resorpcija lijekova kroz kožu bebe, dojenčeta i malog djeteta naročito je ubrzana i olakšana jer je njihova koža tanka i nježna.

Kako je koža veliki organ, sa velikim potencijalom upijanja, lijekovi koji se primjenjuju na kožu, putem resorpcije dospijevaju u krv, a onda putem krvi u sve unutrašnje organe.

Neki od tih lokalno primjenjenih lijekova, postaju toksični za organizam. Takav je slučaj, na primjer sa bornom kiselinom, koja se primjenjuje u obliku obloga. Zato je bolje umjesto obloga borne kiseline, primijeniti obloge od čaja od kamilice.

Kako postupati sa bornom kiselinom

Ako se ipak mora primijeniti oblog od borne kiseline, nikada se odjednom ne primjenjuje na veće površine kože, i pri tome se vodi računa da koncentracija borne kiseline ne prelazi koncentraciju od 2 procenta u rastvoru.

Ako su oboljenjem zahvaćene veće površine kože koje ipak zahtijevaju oblog od borne kiseline, onda se oblog primjenjuje segmentalno. Znači, stavi se oblog na jedan dio oboljele kože, a zatim postepeno, naizmjenice na druge segmente oboljele kože.

Slična situacija je i sa primjenom keratolitičke masti, masti koja se primjenjuje ako su na koži prisutne žućkaste naslage keratina, salicilne kiseline u nekoj podlozi, najčešće, u našim uslovima, u vazelinu.

Salicilna kiselina se brzo resorbira kroz kožu i dospijeva u organizam, što može biti praćeno nizom nepoželjnih, toksičnih, reakcija. Zato se salicilna kiselina u lokalnoj terapiji primjenjuje vrlo oprezno, na manje površine tijela, i u najmanjoj koncentraciji kojom se može postići terapijski efekat.

I sama podloga, dakle vehikulum u koji se inkorporira aktivna supstanca, u ovom slučaju vazelin, kao najjeftiniji i najpristupačniji vehikulum u našim apotekama, nije sretno rješenje jer i on izaziva promjene u samoj koži, mada se sam vazelin, slabo resorbira.

Vazelin zbog svoje visoke viskoznosti i gustoće može začepiti izvodne kanale lojnih žlijezda, koje u najranijem periodu života, zbog prisustva majčinih hormona intenzivno produciraju loj.

Kao rezultat lokalne terapije lijekom kojem je podloga vazelin, mogu nastati tzv. vazelinske akne i u najranijem dječijem periodu. One u početku izgledaju kao male, sitne bubuljice, bijele boje, ubrzo se zacrvene, rastu i počinju da gnoje.

Poštujte zlatna pravila

Masti i kreme koje u sebi sadrže citostatike, dakle lijekove koji zaustavljaju rast ćelija, ne primjenjuju se u ovom dobnom uzrastu. Masti i kreme koje u sebi sadrže antibiotike i lijekove koji djeluju protiv gljivica, u najranijem životnom dobu, treba primjenjivati samo nakon preporuke dermatologa.

Zlatno pravilo kod primjene svakog lijeka, pa i lijeka koji se primjenjuje lokalno na kožu, glasi da treba detaljno pročitati priloženo uputstvo, poštovati pravila tog uputstva, kako ona koja se odnose na način liječenja, tako i ona koja se odnose na dužinu liječenja.

Šta je fitodermatitis

Najčešća greška nastaje kada se misli da će češća primjena lijeka automatski dovesti i bržeg smirenja bolesnog stanja. To je greška koja se inače često pravi, a najčešće u slučajevima kada se osoba ležala na travi i sunačala se. Izgleda banalno, ali vrlo važno za tačnu dijagnozu.

Ovo oboljenje, slično kao i fitofotodermatitis vrtlara, zahtijeva javljanje ljekaru i primjenu odgovarajućeg liječenja koje, pored lokalne, zahtijeva i sistematsku terapiju.

Do dolaska ljekaru, osoba može na oboljele dijelove prijeniti obloge od kamilice, hladne ili sobne temeprature. Oblozi se mijenjaju svakih petnaest minuta. Debele slojeve gaze, ili debeli frotirni peškir, otkuhan i opeglan, treba namočiti u čaj od kamilice, pa čak i oblične vode.

Oblozi hlade kožu, izvlače otok, smanjuju napetost i bolnost, a smanjuju i svrbež. Svi ovi efekti obloga će blagotvorno djelovati do dolaska ljekaru.

Nakon terapije promjene se smiruju, ali na oboljelim mjestim duže vremena mogu da zaostanu pigmentacije bizarnog oblika, ili oblika lista ili vlati trave.

Bolest će recidivirati, odnosno ponovo se javiti, ukoliko se ponove isti uslovi: kontakt mokre kože sa travom, jer eterična ulja koja su fotosenzibilna, lako se rastvaraju pod pritiskm težine tijela o podlogu, i dospijevaju u kožu, izazivujući, pod utjecajem sunčeve svjetlosti, upalne promjene.

Zato iz predstrožnosti od nastanka ovog obljenja, uvijek prije lijeganja na travu treba staviti peškir ili neki drugi podmetač. Jer za nastanak ovog oboljenja, kao i najvećeg broja oboljenja iz grupe tzv fitofotodermatoza (što znači združen efekat eteričnih ulja i drugih sokova biljaka i sunca) nije potrebna nikakva posebna konstitucionalna sklonost. Potrebno je da su ispunjena samo dva uslova: mokra koža u kontaktu sa travom i izloženost djelovanju sunčevih zraka.