Posjedovanje mačke može povećati rizik od poremećaja povezanih sa šizofrenijom kod vlasnika zbog izloženosti jednom parazitu.

44 godine istraživanja

U nedavnoj naučnoj analizi koja obuhvata 44 godine istraživanja i uključuje 17 studija iz 11 zemalja, australski naučnici, uključujući psihijatra Džona Mekgrata (John McGrath) iz Centra za istraživanje mentalnog zdravlja u Kvinslendu, otkrili su potencijalno udvostručenje rizika od poremećaja povezanih sa šizofrenijom, koji su pak povezani s posjedovanjem mačke.

Veza između posjedovanja mačke i rizika od šizofrenije prvobitno je predložena još 1995. godine, a sugerira izloženost parazitu Toxoplasma gondii kao mogućem uzroku. Međutim, rezultati istraživanja nisu bili dosljedni, s nekim studijama koje ukazuju na vezu između izloženosti mačkama u djetinjstvu i razvoja šizofrenije, dok druge nisu pokazivale nikakvu povezanost.

Kako bi dublje istražili to pitanje, Mekgrat i njegov tim napravili su opsežan pregled i analizu svih relevantnih istraživanja. T. gondii, uglavnom bezopasni parazit koji se prenosi nedovoljno kuhanim mesom ili kontaminiranom vodom, povezuje se s promjenama osobnosti, psihotičnim simptomima i neurološkim poremećajima, uključujući i šizofreniju.

Ključ povezanosti u jednom parazitu

Nova analiza, koja obuhvata 17 studija, utvrđuje međutim značajnu pozitivnu povezanost između široko definiranog posjedovanja mačaka i povećanog rizika od poremećaja povezanih sa shizofrenijom. Prilagodbom za kovarijable australski znanstvenici otkrili su da pojedinci koji su bili izloženi mačkama imaju približno dvostruko veće izglede za razvoj šizofrenije.

Međutim, studija naglašava ograničenja postojećih istraživanja. Petnaest od 17 studija bile su studije slučaja kontrole, koje nisu mogle dokazati uzročnost i često su previđale faktore koji utječu i na izloženost i na ishod. Neka su istraživanja bila niskog kvaliteta, što je utjecalo na ukupnu dosljednost nalaza.

Naime, jedno istraživanje nije pronašlo značajnu vezu između posjedovanja mačke prije 13. godine i kasnijeg razvoja šizofrenije, a otkrilo je nedosljednosti u definiranju kritičnog vremenskog okvira za izlaganje mačkama. Druga, američka studija, u kojoj su učestvovali studenti psihologije, nije pronašla vezu između posjedovanja mačke i rezultata shizotipije, ali oni s mačijim ugrizima imali su više rezultate.

Potrebno više istraživanja

Iako su različite studije dale različite rezultate, australski naučnici naglašavaju potrebu za više kvalitetnih studija s velikim uzorkom kako bi se bolje razumjelo vlasništvo mačke kao potencijalni faktor povećanog rizika od mentalnih poremećaja.

Zaključno, naš pregled pruža podršku povezanosti posjedovanja mačke i poremećaja povezanih sa šizofrenijom, navode autori analize koja je objavljena u časopisu Schizophrenia Bulletin te naglašavaju potrebu za opsežnijim istraživanjem prije donošenja konačnih zaključaka.