Što bi bilo lijepo da se neutješni bebin plač može isključiti jednostavnim pritiskom na dugme, pa da roditelji malog drekavca osiguraju sebi pola sata tišine i mira, da makar malo odahnu.

Teško je tako nešto i zamisliti, ali čarobni „šalter“ ipak postoji. Pronašao ga je američki pedijatar dr. Harvey Karp iz Santa Monike u Kaliforniji. Preko velike bare stigle su nam brojne šašave ideje, pa možda mislite da je i ovo jedna od njih.

Ne, nije. Dr. Karp je našao prava rješenja za brige i muke brojnih poznatih roditelja kao što su Pierce Brosnan, Michelle Pfeifer ili Madonna. On dobro poznaje novorođenčad i njihove roditelje pod stresom, a poznaje i metode koje mirno možete prihvatiti.

Nova metoda iz SAD

Iz vlastitog iskustva s mnogim bebama ljekar zna da postoji nešto kao refleks za smirenje koji može uključiti i isključiti plač. A sve što je novorođenčetu potrebno je ona mirna atmosfera na koju je naviklo u majčinom trbuhu.

– Ako se opet osjeća kod kuće, može se ono opustiti, kaže dr. Karp.

Jedna od najvažnijih poruka ovoga ljekara: Čak i beba rođena tačno na vrijeme zapravo dolazi na svijet tri mjeseca ranije. Mozak nema problema sa životno važnim funkcijama kao što su disanje, gutanje, sisanje, probava. Ali, dodatni mu je napor prebacivanje sa života u trbuhu na vanjski svijet. Svijet je strog prema bebi i zato ona vrišti.

Naučnici odavno poznaju pojam „četvrta trećina“. To što dr. Karp opisuje u svojoj knjizi „Najsretnija beba na svijetu“, savršeno tačno opisao je austrijski profesor pedijatrije Heinz Prechtl: „Čovjekova djeca su, fiziološki gledano, nedonoščad“.

Mozgu djeteta potrebna su oko tri mjeseca da bi se navikao na vanjski svijet. Ako je dijete u tom periodu nemirno, ako vrišti i slabo spava, nije to ništa neobično.

Dr. Karp preporučuje sljedeće metode:

Čvršće povijanje;

Polijeganje na stranu;

Šššš-šumovi;

Lagano ljuljanje i

Sisanje bilo čega.

Povijanje

Najefikasnija metoda po dr. Karpu je povijanje i to tako čvrsto da beba samo malo može pomjerati noge i ruke. Tako će se smiriti i neće se prepadati kad u snu naglo pomjeri ruku ili nogu.

Bebi sigurnost daje osjećanje da ima neku ogradu. U stomaku to je bila posteljica. Nešto slično potrebno joj je i sada. Što je beba nemirnija, povijanje treba biti čvršće. Po ušima ćete prepoznati je li joj prevruće – uši moraju biti „svježe“, ne crvene i ne znojne. U četvrtom mjesecu povijajte bebu tako da joj je jedna ruka vani, kako bi mogla naći svoj palac.

Polijeganje na stranu

Bila povijena ili ne – nemirna beba osjeća se bolje ako leži po strani, a ne na leđima. U majčinom trbuhu beba ne može raširiti sve četiri, nego se smota u položaju embrija. Dr. Karp kaže:

– Od cjelokupnog mog programa u pet tačaka najčešće je dovoljno samo poviti bebu i leći je na stranu. Tada bebi ne preostaje ništa drugo do prestanka plača.

Što beba više plače, toliko je nesretnija kad leži na leđima, jer se kod nje razvija Morov refleks: Ona osjeća kao da će pasti i zato sve jače vrišti. A kad je uzmete na ruke i položite postrance (kao na slici), lako ćete je umiriti. No, zbog opasnosti od iznenadne smrti u kolijevci, samo izuzetno nemirne bebe trebaju postrance spavati u krevetu.

– U tom slučaju morate je nekako zaštititi da se ne prevrne na stomak – savjetuje dr. Karp.

Šššš-glasovi

Ni previše tiho, ni suzdržano izgovarajte ššššššššššš na uho svojoj bebi. Glasovi na koje je beba navikla u majčinom trbuhu jačine su zvuka usisivača. Zato, umjesto ššššš, možete mirno uključiti fen ili na nešto većoj udaljenosti čak i usisivač za prašinu.

Glasovi tipa šššš, poznati su i od davnina se upotrebljavaju od Francuske pa do Japana, od Švedske do SAD. Glasovi na udaljenosti od oko pet centimetara od bebinog uha trebaju biti glasni koliko i bebin plač. A sa veće udaljenosti može to biti i zvuk mašine za suđe, mikrovalne ili fena.

Lagano ljuljanje

Lagano ljuljanje smiruje bebu i podstiče osjećaj ravnoteže. A sve to doprinosi da se ona osjeća ugodno. Majka se sigurno sjeća onih noći tokom trudnoće kad se budila zbog bebinog koprcanja u stomaku. A bebi je samo bilo previše tiho, pa je htjela postići to da se majka ponovo pomjeri.

Dr. Karp preporučuju metodu sličnu onoj što se nekad obavezno i u nas primjenjivala za uspavljivanje bebe: Sjednete, povijenu bebu položite na noge, pa je lagano ljuljate. Što beba jače plače, vi je brže ljuljajte. Najbolje je ritam ljuljanja uskladiti s ritmom kojim kuca bebino srce.

Sisanje

Kad ništa više ne pomaže, dajte bebi da sisa – dojku, prst, cuclu ili flašicu. Po dr. Karpu to je posljednja nada, ali ovaj džoker upotrijebite samo kad je zaista nužno.

Beba koja plače često neće ništa da stavi u usta, od dojke okreće glavu, cuclu ispljune. Zato, kad vaša beba plače, počnite od prvog koraka iz programa dr. Karpa. Tek kad se malo smiri, možete joj ponuditi cuclu, prst ili dojku.

San i plač – Koliko je normalno

San: U toku prva tri mjeseca bebe kunjaju često manje nego što to misle otac i majka. Za normalno važi 14 do 18 sati sna, ali neke bebe već u prvim sedmicama života zadovoljne su sa samo 12 sati, a nekima treba i 20 sati da se naspavaju.

Plač: Prve dvije sedmice najčešće prolaze u miru, zatim naglo raste trajanje plača, a vrhunac dostiže oko šeste nedjelje života (tada beba plače od dva i po do tri sata dnevno). Plač se postepeno smiruje do kraja trećeg mjeseca. Nakon tog perioda beba plače najčešće zato što je gladna, mokra ili joj nešto drugo smeta.