U azijskim zemljama koncentriran je najveći broj proizvođača igračaka, a uvoznici su često nedovoljno informirani o sigurnosnim zahtjevima, kao i dokumentaciji koja mora pratiti igračke.

Svaka igračka trebala bi se prije stavljanja u promet podvrgnuti proceduri CE označavanja, a nakon uspješno provedene procedure mora biti označena CE znakom.

Procedura CE označavanja sadrži sve postupke i mjerne metode koji moraju rezultirati zadovoljenjem minimalnih zahtjeva sigurnosti proizvoda.

Ukoliko na igračkama i postoji CE deklaracija, trebalo bi provjeriti ko garantira za istinitost tvrdnje da je igračka sigurna. Evo nekih osnovnih savjeta kako odabrati sigurnu igračku:

* Igračka mora biti primjerena dobi djeteta, na što treba posebno obratiti pažnju kada su u porodici djeca različitih dobnih uzrasta.

* Treba voditi računa da igračka nije sastavljena od dijelova koje bi dijete moglo progutati. Sve što može proći kroz otvor koji nastaje kada se u krug spoje palac i kažiprst, nije primjereno djetetu mlađem od tri godine.

* Ukoliko se radi o igrački od tekstila, treba provjeriti linja li se materijal ili se čupanjem može lako odvojiti.

* Igračka ne bi smjela biti opremljena vezicom ili vrpcom dužom od 15 centimetara, a ne bi smjela imati ni oštre rubove ili lomljive dijelove kojima bi dijete tokom igre moglo povrijediti sebe ili drugoga.

* Pažnju treba obratiti i na znakove upozorenja koji se nalaze na pakiranju ili na uputama za korištenje, te na buku koju igračka proizvodi, jer sve što prelazi 100 decibela može oštetiti djetetov sluh.

* Ako kupujete bicikl ili neko drugo vozilo treba provjeriti stabilnost i čvrstoću te je li opremljeno primjerenom kacigom ili štitnicima.

* Prilikom kupovine dobro bi bilo izbjegavati igračke koje uključuju bilo koju vrstu projektila, poput strijele, koja može uzrokovati ozbiljne povrede.

* Ako postoji mogućnost, trebalo bi provjeriti je li odabrana igračka možda iz sigurnosnih razloga povučena s tržišta, što se može učiniti putem interneta.