Kada baka, nana ili djed vaspitavaju dijete, to onda ima svoje pozitivne i negativne strane. Unučad dobijaju od njih mnogo znanja, topline i nježnosti. Obično se između bake, djeda i unučeta formira jaka, srdačna veza.
Ali, način na koji oni vaspitavaju djecu, nije uvijek najuspješniji. Obično mladi roditelji s radošću prihvataju želju bake i djeda da se brinu o unuku ili unuci. Bez previše kolebanja, oni prepuštaju svoje dijete da ga odgajaju baka i djed, ne razmišljajući da li su stariji ljudi zaista sposobni za takav ozbiljan i odgovoran zadatak.
Često roditelji, koji ne žive u zajednici sa bakom i djedom, daju dijete na čitavu sedmicu, vodeći ih kući samo tokom vikenda. Bez sumnje, ovakav vid komunikacije s roditeljima djetetu nije dovoljan. Baka se s toplinom i nježnošću posvećuje unuku, dijete je voli i roditelji djeteta žive praktično bez problema.
Život djeteta u ranim godinama teče, na prvi pogled, bez poteškoća. Ali, kada dijete malo odraste, roditelji su često uznemireni zbog njegovog ponašanja. Tada njihovi pogledi na vaspitanje u većini slučajeva bivaju suprotni bakinim, ali oni to obično zapaze znatno kasnije.
Dijete je već dobilo osnove vaspitanja. Mladi roditelji otkrivaju, da se to vaspitanje znatno razlikuje od onoga što su oni zamišljali. Počinje ubrzano vaspitanje po novim pravilima, ali to sada ide znatno teže. To što je dijete već usvojilo, treba „izbrisati" i onda stvoriti novo. A to je vrlo složen proces, zato što svaki uzrast ima svoje osobine.
Ljutiti se na baku i djeda potpuno je beskorisno. Oni su se maksimalno trudili da daju unuku najbolje i najviše, ali na osnovu svojih predstava o vaspitanju. Svaki period života određen je za posebnu vrstu aktivnosti. Samim tim, baki i djedu slijedi odmor, a mladim roditeljima - vaspitanje svog djeteta.
Izbjegavši tu obavezu, oni neće uvijek biti na dobitku. Ako mladi roditelji moraju prepustiti vaspitanje baki i djedu, onda oni nikako ne smiju ostati po strani. Iz dana u dan moraju kontaktirati sa svojom djecom, da se ne bi ni na jedan minut izgubila veza između djece i njihovih roditelja.
Svakodnevni kontakt sa djetetom, trenuci provedeni zajedno pomažu da se stvori duboka emotivna veze između njih. Samo u stalnom kontaktu dijete može osjetiti da je stvarno voljeno i da može usrećiti svoje roditelje.
Sve to mu daje osjećaj samouvjerenosti i staloženosti, što stvara osnove izuzetno važne palete osjećanja, zahvaljujući kojim dijete kasnije može ući u ljudsku zajednicu i živjeti u njoj. Bez emocionalne osnove, pravilno formirane u porodici, teško se kasnije ostvaruju kvalitetni međuljudski odnosi.
