Život u porodici

Mala kućna pravila za djecu

Autor: "Bebe i mame"
10.05.2018 16:17
A
A
A

Ukoliko želite da vas dijete posluša, tada bi vaša vaspitna pravila trebala biti u skladu s njegovim godinama, jasna i kratka, pozitivna, a ne negativna... Niti previše stroga, nikako nedosljedna. Ali, kako onda pronaći ravnotežu?

Porodični život mora imati mala kućna pravila. To znači da dijete treba znati kada je vrijeme za ručak i kako se treba ponašati za stolom, kakvu nagradu može očekivati ako pospremi svoje igračke, a kakvu kaznu ako u napadu ljutnje prospe tanjir supe.

Djeci je potrebna struktura, jer im ona daje osjećaj sigurnosti. Vaspitna pravila djetetu pomažu da shvati šta je poželjno a šta nepoželjno ponašanje.

Praktični primjeri

Ako se pitate kada su pravila djelotvorna, odgovor je - onda kada su u skladu s uzrastom djeteta. Dijete mlađe od dvije godine ne može shvatiti zašto nešto ne smije raditi.

Ako je jednogodišnjak u zanosu igre otvorio tatinu poslovnu torbu i iz nje vadi spise i dokumenta, ništa mu neće značiti upozorenje: "Ne smiješ dirati tatine stvari!".

Umjesto objašnjenja, uzmite mu papire iz ruku i dajte mu nešto drugo, bez obzira na to što će dijete zato plakati. Starije dijete, naravno, možete naučiti da "tatina torba nije za igru".

Dijete će vas prije poslušati kada mu kažete šta od njega očekujete, nego ako mu kažete šta ne smije raditi. Evo primjera: "Nakon ručka operi ruke i dobit će slatkiš", a ne: "Ako ne opereš ruke, nema slatkiša!"

Djeca ne razumiju duge poruke, a još manje dvosmislene i ironične. Ako dijete hoda po stanu ručicama umrljanih čokoladom, a vi mu kažete: "Sad ćeš sve isprljati!", gotovo je sugurno da će po cijeloj sobi ostaviti tragove. Jasna poruka je: "Operi ruke i onda se igraj!"

Nisu djelotvorne ni one naredbe koje završavaju pitanjem ("Zar ne znaš sjediti za stolom"?), niti ako se u njima osjeti vaše dvoumljenje.

Previše i premalo

Previše strogosti nije dobro, baš kao ni previše popustljivosti. Ako imate stroga vaspitna pravila, dijete će kod kuće možda biti dobro, ali to ne znači da će se tako ponašati u vrtiću ili s vršnjacima. Upravo van kuće može iskazivati bijes koji ne smije pred mamom i tatom.

Zatim, dijete će učiti da odgovornost o tome šta sve treba raditi određuju drugi, da su za sve dobro i loše što mu se događa "krivi drugi". Također, događa se da djeca strogih roditelja u pubertetu počinju ispoljavati snažan bunt prema strogim pravilima. S druge strane, ako ste umorni i preopterećeni i ne trežite od djeteta da poštuje pravila, pokazujete mu nezainteresovanost. Ni takav stil nije dobar.