Upale mokraćnog sistema (urinarne infekcije) spadaju u najčešće bakterijske infekcije u djece. Djevojčice uopće obolijevaju češće zato što im je mokraćna cijev kratka, ravna i široka pa bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur.
Međutim, u prvim mjesecima života dječaci su češće izloženi ovim infekcijama zato što je među njima više onih sa nekim urođenim anomalijama urinarnog trakta.Bakterije najćešće ulaze u organizam od otvora mokraćne cijevi prema mjehuru.
Šta izaziva upalu
Upala će se razviti u dva slučaja: ako postoji sklonost upalama ili ako je napad bakterija jak. Najčešća je upala mokraćnog mjehura, što se stručno naziva cistitis, a odatle se može proširiti na bubrege.
Upala bubrega prijeti malim bebama, zatim onima sa problemima i anomalijama mokraćnog sistema i u slučaju drugih poremećaja (geni, metabolizam...).
Roditeljima je sigurno poznato da je najčešći uzročnik ešerihija (E.coli u 80 posto slučajeva) te još čitav niz bakterija, mada uzročnik može biti i virus, naročito u slučaju cistitisa.
Kako se bolest ispoljava? Ponekad je potpuno bez simptoma, a ponekad su simptomi vrlo teški (sepsa). Rana dijagnoza je vrlo bitna, a važno je znati i to da se infekcije urinarnog trakta kod djece ponavljaju u 30 do 50 posto slučajeva.
Kako se bolest ispoljava
Kad se kod novorođenčeta uoči slabiji napredak u tjelesnoj masi, ili teškoće u hranjenju, žutica, povraćanje, proljev, grčevi u trbuhu sa ili bez povećane temperature (mada ima slučajeva kad je tjelesna temperatura snižena), treba pomisliti na urinarnu infekciju.
Do doba od dvije godine simptomi uroinfekcije su opći i nespecifični: klonulost, nevoljkost, odbijanje jela i pića, povraćanje i povišena tjelesna temperatura. Korisni pokazatelji su neugodan miris mokraće i noćno mokrenje u djece koja inače na mokre noću.
S porastom životne dobi sve jače su izraženi klasični simptomi infekcije: učestalo mokrenje malih količina mokraće, pečenje i bol pri mokrenju, bol u trbuhu. U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom javlja se visoka temperatura s drhtavicama, bolovima u trbuhu ili leđima.
Koje su pretrage potrebne
Glavni dijagnostički kriterij za urinarnu infekciju je porast bakterija u uzorku mokraće, ili više od 105 klica u jednom mililitru mokraće. U gotovo svim slučajevima u urinu su prisutne i upalne ćelije, leukociti.
Već nakon prve dokazane infekcije potrebno je uraditi ultrazvučni pregled mokraćnog sistema. U većini centara nakon prve uroinfekcije kod djevojčica do pet godina i kod dječaka svake dobi indicirana je daljnja obrada urinarnog trakta.
Prva daljnja metoda je mikcijska cistouretrografija. To je rendgenska metoda kojom se može dijagnosticirati vezikoureteralni refluks, ili vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovod i bubreg.
Liječenje - antibioticima
Upala se, naravno, liječi antibioticima. Izbor antibiotika zavisi o težini infekcije, dobi djeteta, poznavanju najčešćih uzročnika u određenoj dobi i lokalnoj otpornosti bakterija.
Većinom se pri blažoj infekciji liječenje počinje antibioticima na usta, a kod teže bolesne djece primjenjuju se lijekovi venskim putem 10 do 14 dana.
Osim antibiotika, važno je uzimati veću količinu tekućine, mirovati, regularno mokriti i spuštati povišenu temperaturu. U djece s ponavljanim uroinfekcijama i u djece s prirođenim anomalijama, u prvome redu VUR-om, provodi se dugotrajno davanje malih doza antibiotika uz redovite mjesečne kontrole urina i urinokulture.
Važno je roditeljima naglasiti da je nužno kod svakog djeteta s povišenom temperaturom pregledati urin i rano dijagnosticirati upalu. Rani početak liječenja i rana dijagnostička obrada moći će spriječiti trajna oštećenja bubrega.
Pravilno prikupljanje uzorka mokraće
Najvažniji preduvjet za postavljanje dijagnoze je pravilno prikupljanje uzorka mokraće. Za malu djecu koja ne kontroliraju mokrenje koriste se sterilne vrećice sakupljači, koje se lijepe na kožu spolovila nakon prethodnog pranja.
Važno je dobro oprati spolovilo, najbolje mlazom vode i blagim sapunom, i vrećicu držati zalijepljenu najviše jedan sat. Ako se dijete ne pomokri, vrećica se skida, postupak pranja ponavlja i lijepi se nova vrećica. Uzorak mokraće potrebno je dostaviti u laboratorij unutar jednog sata.
Mnoge studije pokazuju visok stupanj onečišćenosti (do 60 posto) uzorka mokraće uzete vrećicom sakupljačem zbog nepoštivanja uputa. Zato se veliki broj djece podvrgava nepotrebnom liječenju i daljnjim dijagnostičkim postupcima.
U starije djece koja kontroliraju mokrenje uzima se uzorak urina dobiven srednjim mlazom.
Šta "vidi" ultrazvuk
Ultrazvuk je neinvazivna metoda koja se ne koristi jonizirajućim zračenjem i zato je prva metoda izbora kod djeteta s upalom mokraćnog sistema. Ultrazvukom se procjenjuju smještaj, oblik i veličina bubrega, postojanje i stepen proširenja kanalnog sistema, izgled i debljina bubrežnog tkiva te debljina zida mokraćnog mjehura.
