Mnogi roditelji imaju grižnju savjesti kada njihovo jednogodišnje dijete sjedi na podu i naizgled ne čini ništa osim što gleda muhu na zidu. “Trebali bi se igrati s njom”, kaže vam vaš unutarnji glas, ali bolje je da ne podlegnete tom porivu. Jer gledanje muhe za dijete nije dosađivanje. Naprotiv to je djetetov projekt i ono je uzbuđeno zbog toga što se samostalno zabavlja. Posredno vježba i koncentraciju jer se fokusira samo na tu jednu muhu i njene avanture. Sve su to vrlo važne aktivnosti, zar ne?

Čim dijete navrši tri ili četiri mjeseca, mame i tate mogu (i trebaju) poticati samostalnu igru. Ovi savjeti će vam pomoći:

1. Ako je vaše dijete “zauzeto”, ne prekidajte ga. To vrijedi za stariju djecu, ali i za bebe. Većina beba nakon buđenja tiho leži u svojim krevetićima, proučavaju svoje ruke ili mašu s njima. To su počeci nezavisne igre.

2. Kad beba leži na podu okružite je s nekoliko zanimljivih igračaka na dohvat ruke.

3. Mala djeca će najbolje pronaći svoj ritam igre kad imaju priliku redovno igrati se sama. Idealno je ponuditi djetetu igranje u isto doba dana (jednom do dva puta dnevno). Osigurajte mu mirnu atmosferu, bez televizora i pozadinskih zvukova s radija.

4. Samostalno igranje uključuje i trenutke kad se dijete nastavlja igrati iako ste vi izašli iz prostorije na nekoliko minuta. To možete učiti već od četvrtog mjeseca života – odaberite trenutak u kojem je vaše dijete fascinirano nečim, a zatim napustite sobu. Postepeno produžujte odsustvo. 

6. Sva djeca mogu naučiti igrati se sama. Ali koliko dugo će učenje trajati, ovisi o temperamentu djeteta. Normalno je da djeca mlađa od 1 godine sama provedu u igri 5 do 10 minuta, između 1 i 3 godine 15 do 30 minuta. Svakako ostanite blizu.