Mjesecima spava u svom krevetiću pored vašeg bračnog kreveta. Ili čak godinama. Ali, u jednom trenutku, vrijeme je da svoje maleno preselite u vlastiti krevet, odnosno u vlasitu sobu. To nekim roditeljima nije nimalo lagan zadatak. Ukoliko i vi vodite bitku sa suzama i strahovima, evo nekoliko savjeta koji možda mogu pomoći.
Tranzicija od krevetića do kreveta započinje u periodu od 18. do 30. mjeseca starosti, ali kako se svako dijete razvija individualnim tempom, prilagođavanje može trajati nekoliko dana, ali i nekoliko sedmica.
Selidba djeteta iz krevetića ili iz vaše spavaće sobe u dječiji krevetić, ovisi o nekoliko faktora, od kojih je možda najvažnija vaša procjena je li dovoljno zrelo da spava samo.
Osim toga, treba uzeti u obzir da djeca koju hranite noću možda još nisu spremna spavati u odvojenoj sobi. Hranjenje podrazumijeva odredenu noćnu ovisnost djeteta o majci, pa bi stres vjerojatno bio preveliki.
Stvar otežava činjenica da djeca koja dugo spavaju kraj roditelja ili čak s roditeljima u krevetu, doživljavaju spavanje i noć kao udobno i sigurno njegovanje, pa će se nerado odvojiti od te privilegije. Ukoliko je dijete već shvatilo vaš naum i opire se odvajanju, morat ćete pribjeci pomalo lukavim tehnikama.
Nije na odmet da isprva u novoj dječijoj sobi koristite krevetić i to na način da skinete jednu zaštitnu ogradicu. Osim što je krevetić nizak, gotovo na podu, dijete će kad otvori oči imati osjećaj da je u poznatom, sa starim jastučićima i poznatim plišanim prijateljima, pa će šok možda biti manji.
Najveći problem je odlazak na spavanje. Teško ćete prevariti dijete i uspjeti ga smiriti ako zna da je vrijeme za spavanje, a ono nije u poznatoj sobi, između mame i tate ili u svom krevetiću pokraj njih.
Zato je važno uspostaviti i objasniti djetetu pravilo da će od sada spavati u vlastitoj sobi i krevetu i biti u tome dosljedan. Neki roditelji kažu da pomaže kada od svega napravite ceremoniju uz svečano proglašenje:
Sada kada si već veliki dečko/curica koji ide čak u vrtić, trebaš spavati u svom krevetiću kao svi veliki dečki/curice. Kako bi proslavili taj veliki dan, dozvolite djetetu da samo odabere igračke i stvari koje će spavati s njime.
Tajna je u tome da odlazak na spavanje učinite privlačnim momentom koji je elaboracija djetetove neovisnosti i kojoj će se dijete veseliti kao posebnom trenutku u danu. Nakon što će samo pripremiti krevetić i samo odabrati plišane prijatelje kao noćno društvo, uvedite u ceremoniju spavanja i neku posebnu rutinu.
Kod nekih će pomoći čitanje priče, kod drugih pjevanje uspavanke, molitva, pričanje o proteklom danu, slušanje tihe muzike i čavrljanje ili pak specijalni veeeliki zagrljaj, maženje i poljubac za laku noć.
Najvažnije je da dijete smirite i stvorite okolinu u kojoj ga ništa drugo neće privlačiti osim vašeg lica i glasa.
Ukoliko je to nemoguće, pa dijete plače svaki put kada odete iz sobe, pokušajte ne popustiti. Kada počnete popuštati, izgubili ste bitku. Dijete mora znati da s ritualom završava dan i da je vrijeme za spavanje i da se nećete svakih pet minuta vraćati u njegovu sobu.
Ako vas dijete doprati u sobu, zamolite ga da se vrati na spavanje ili ga pak otpratite natrag u njegov krevet. Nemojte burno reagirati niti tome pridavati preveliku pažnju, samo mirno i tiho recite: "Dogovorili smo se da ćeš spavati u svojoj sobi".
Ukoliko budete dosljedni i zadržite strpljenje, dijete će se za nekoliko noći priviknuti na to da su se pravila spavanja promijenila, da je sigurno i da mu se ništa loše neće dogoditi.
