Prošlo je šest godina od trenutka u kojem je Martina Špoljarić - Pracaić polako počela graditi posao od kojeg danas živi. Fotografira bebe, djecu i porodicu, a lako je moguće da ste ponekad i naletjeli na neodoljivu fotografiju koja je baš njen rad. Ova rođena Zagrepčanka, koja posljednjih nekoliko godina sa suprugom i kćerkicom živi u Bedekovčini, završila je grafičku školu i vrlo brzo, zapravo odmah shvatila da je promašila zanimanje. A onda se u njezinu životu pojavila fotografija.

Puno rada, truda i učenja

U tom je području kaže samouka, a na putu do uspjeha pomogli su joj razni tutorijali, puno rada, truda i učenja na greškama. Svoje prve fotografije snimala je s posuđenom opremom, a onda je prije otprilike šest godina od oca dobila i svoj prvi vlastiti fotoaparat.

- To je sve što sam imala od opreme, s tehničke strane nedovoljno za ozbiljan posao, ali s umjetničke strane, mislim da se može i s ništa opreme izvući dobre fotografije - prisjetila se početaka Martina, koja za sebe kaže da je počela na nuli i od nule izgradila temelje.

Na početku je više iz hobija radila porodična fotografiranja i nešto malo trudničkog fotografiranja, uglavnom dokumentarnog tipa. Istovremeno, intenzivno je tražila posao i većinu vremena provodila na burzi i nezaposlena, a onda je prije dvije godine odlučila riskirati, pokrenuti svoj posao i za sada sve, kaže, ide dobro.

- Malo prije otvaranja obrta pomoću poticaja sam se opremila opremom pomoću koje mogu izvući maksimum iz sebe. Onda sam pokrenula posao i uspjela sebi priuštiti još neke stvari. Još uvijek smatram da mogu bolje i da svaki dan učim nešto novo, pratim svaku svoju greškicu - kaže Martina i dodaje da se to onda trudi popraviti idući put.

Fotografije beba koje napravi Martina nekome će se možda učiniti neobičnima, ali ona kaže da se radi o pozama koje za ljude uglavnom nisu neobične.

- Mislim, ležimo na boku, leđima, trbuhu - kaže i dodaje da možda i ima poza koje jesu malo neobičnije, ali takve poze ne radi sa svim bebama. Za njih bebe moraju biti dosta smirene i uspavane, a većina bebača starijih od tri sedmice već budu jači i žilaviji.

- U pravilu je takav tip fotografiranja najbolje odraditi prvih desetak dana, iako ja radim i do skoro 30 dana starosti, što najčešće ne preporučujem ako roditelji žele određene poze i rekvizite jer tada nastupaju grčići, budnost i bebe više nisu toliko mekane i fleksibilne - objašnjava.

Kaže da je za jedno ovakvo fotografiranje bitno imati jako puno strpljenja i pratiti bebine potrebe. Bude tu i tantruma i odbijanja suradnje, ali na takve je situacije uvijek spremna.

- Ne ide uvijek kako zamislimo, ali zato sam tu da nađem plan B. Pogotovo ako bebu postavim u neki rekvizit, obvezno moram imati pomoć jednog roditelja - kaže Martina i dodaje da joj i roditelji puno pomažu. Oni su zapravo njeni asistenti.

Trajanje fotografiranja ovisi o broju fotki, ali najviše o bebi. Može trajati dva sata, a može i četiri - s tim da u toj situaciji najmanje fotografira. Većina toga se svede na nunanje, umirivanje i pripremu, hranjenje bebe..., objašnjava.

Na njenim fotografijama teško je ne primijetiti predivne pozadine, kostime, detalje, teme...

- Većinu toga smislim ja i na temelju toga roditelji biraju što bi htjeli. Starija djeca sama sebi biraju većinu odjeće i kostima. Imaju na izbor razne pozadine, rekvizite za bebe i djecu, oblekicu za bebače od nula do sedam godina i razne dodatke, ukrase za glavu, šešire... - nabraja Martina.

Odgovarajući na pitanje gdje crpi inspiraciju, vratila se u prošlost.

- Ovakav tip fotografiranja radila sam nakon završetka srednje škole, ali sa svojim vršnjacima, posudili bismo razne kostime i fotkali se na raznim lijepim lokacijama, tako da u principu godinama vučem inspiraciju iz istih izvora. Priroda, tj. proljeće oduvijek me inspiriralo, pa i mračna tematika, ali nju ne prakticiram za djecu. Gotika i viktorijansko razdoblje, početak 20. stoljeća, to su neka razdoblja koja su me oduvijek privlačila, ne znam točno zašto. Također, dio inspiracije dolazi iz nekih folklora i mitologija - kaže Martina, kojoj su potvrda da dobro radi svoj posao i brojna priznanja i nagrade.

Dobila nekoliko priznanja

Dobila je nekoliko priznanja za rad od strane vrhunskih fotografa i učitelja fotografije iz Njemačke i Rusije, na području newborn fotografije i nekoliko manjih nagrada u području dječje i newborn fotografije.

- 2018. godine dobila sam međunarodno priznanje u newborn kategoriji te sam upala u top 10 fotografa. Iskreno, to nisam očekivala jer je konkurencija bila izuzetno jaka. Pristala sam na nagovor jednog kolege fotografa, iskreno nisam imala šta izgubiti, a na kraju sam dobila više nego što sam očekivala - kaže Martina, čiji je rad krasio i jednu naslovnicu dječjeg časopisa iz Poljske.

Kada je u pitanju budućnost, trenutačno nema neke prevelike planove, osim potrošiti još nešto novca na nove kostime, haljine i rekvizite.

- To je posao u koji stalno moraš ulagati, a jednom kad kreneš, ne možeš prestati - kaže Martina, koja se samo nada da će i dalje biti interesa za ovaj tip fotografije.