Igra kod djece potiče njihov fizički, emocionalni, kognitivni, socijalni i moralni razvoj. Koristi igre za fizički razvoj djece, naročito igre na otvorenom, su snažniji mišići i kosti, kao i razvijanje fine te grube motorike. Djeca koja ne vježbaju dovoljno, imaju povećan rizik od obolijevanja od srčanih bolesti, dijabetesa i povišenog krvnog pritiska.  

Igra potiče i emocionalni razvoj učenjem primjerenih emotivnih reakcija, poput agresije i praćenja verbalnih signala. Boravak na otvorenom može znatno smanjiti rizik od anksioznih i depresivnih poremećaja kod djece, smanjiti probleme u ponašanju te povećati pažnju i koncentraciju potrebnu za učenje.

Kognitivna igra primarno utječe na razvijanje pamćenja, vještine rješavanja problema i sposobnost učenja. Takva vrsta igre uključuje i pokrete mišića pri istraživanju okoline, istraživačku igru, igre uloga, konstruktivnu igru, kao i igranje društvenih igara. Socijalna igra pomaže, pak, djeci da uče o međusobnim odnosima i ponašanju u grupi.

Ako je igra prihvaćena kao prirodno sredstvo izražavanja djeteta, ona može postati koristan medij u radu s djecom s emocionalnim problemima te problemima u ponašanju, što je posebno vidljivo u području terapije igrom.

Kroz socijalnu igru djeca uče socijalne norme i društvena pravila, poput čekanja reda, reciprociteta, saradnje i dijeljenja. Kada djeci omogućimo slobodnu, nestrukturiranu igru koju sami vode, pružamo im mogućnost da uče te da intuicijom otkrivaju svoje interese i strasti.

Kao društvo, morali bismo odlučiti šta je važno za našu djecu, posebno u njihovom ranijem razdoblju života, kako bismo mogli uspostaviti ravnotežu između stjecanja potrebnog znanja i onoga prema čemu djeca prirodno gravitiraju, a to je - igra.