Postoji čitav spisak stvari koje želimo da naša djeca znaju. Od onih osnovnih, kao što su pranje zuba i samostalno oblačenje, preko malo zahtjevnijih u vidu učenja za školu bez nadzora. 

Međutim, pored higijenskih i akademskih vještina, tu su i drugi važni faktori koji ne treba da budu zanemareni. Oni se odnose na psihičke vještine vašeg djeteta. Ove vještine stiču se od malih nogu i zahvaljujući upravo njima djeca se probijaju (ili ne) kroz život. Jedna od njih je – otpornost.

Otporna djeca imaju izuzetno visok prag samoosjećanja. Ona shvataju da je život nesavršen i da im ne može uvijek sve ići od ruke. Svjesni da neće uvijek biti pobjednici, oni ne tuguju nad zlom sudbinom, niti sebi prebacuju svoje greške i poraze. Naučiti dijete da bude takvo, nije ni malo lako. Pristup treba da bude pun emocija i podrške.

Svaki brižan roditelj će rado pomoći djetetu kada vidi da mu nešto teško ide od ruke. Potreba za "spašavanjem" djece u situacijama sa kojima mogu i sami da se izbore je zaista suvišna. Poruka koju tada šaljete djetetu nije ona očekivana – tu sam za tebe, već nažalost – ne moraš ništa, mama će umjesto tebe.

Kada se nađu pred određenim problemom, djeca se u većini slučajeva okreću roditeljima za pomoć. Sasvim je u redu pomoći, jer zbog toga ste tu, ali ne onako kako to većina roditelja radi. Ne treba vi da rješavate probleme djeteta, već da mu pokažete kako da ih riješi samo.