Malo je roditelja koji se nisu susreli s dječijom krađom i njihova zabrinutost je sasvim razumljiva. Međutim, stručnjaci poručuju da ne treba paničiti, jer se problem može riješiti. Da bi u tome uspjeli, roditelji, prvo, treba da otkriju zašto njihovo dijete krade, a zatim da pokušaju da sa njim uspostave odnos povjerenja i bliskosti da bi mu ukazali na grešku.

Psiholozi naglašavaju da svi roditelji treba da znaju da su u svakoj starosnoj grupi uzroci takvog ponašanja različiti. Krađa u predškolskom uzrastu ima specifične karakteristike i to nije krađa u pravom smislu riječi. Neki od razloga zbog kojih maleni počinju da kradu su:

1. Želja da se nešto ima. Dijete često ne može da svlada tu ogromnu želju. Ono vidi novu igračku i pošto o njoj dugo mašta, ne može odoljeti da je ne uzme ili u parku od drugog djeteta ili čak u prodavaonici.

2. Drugi razlog je želja da bližnjima nešto pokloni. Dijete želi da razveseli mamu ili tatu i ne shvata da u tome ima nešto loše.

3. Treći je razlog želja da na sebe skrene pažnju vršnjaka, kao vlasnik neke posebne stvari.

Svi takvi postupci mogu se opravdati kada je riječ o djetetu od dvije ili tri godine. Za njega su pojmovi "moje", "tvoje", "tuđe" apstraktni. Oni još ne mogu da shvate šta je to svojina i zato su ubjeđeni da je sve na svijetu njihovo. Zato se dijete ne usteže u gostima ili parku da prisvoji sve što mu se dopada. Naravno, takvo dijete nećemo nazvati lopovom, već ćemo mu strpljivo objasniti da je igračka tuđa i da je zbog toga ne smije nositi kući.