Porođajne traume: Nema mjesta za paniku

Trudnoća i porod

Porođajne traume: Nema mjesta za paniku Porođajne traume su skup povreda koje mogu nastati tokom poroda, bio on vaginalni ili porod dovršen carskim rezom

Trudnoća se bliži kraju i vrijeme je dugo iščekivanom porodu. Sasvim je normalno razmišljati o njegovom toku, bojati se eventualnih poslijedica i pokušati se što bolje pripremiti.

Često neinformiranost budućih majki dovodi do pogrešnog mišljenja o porođajnim traumama. Nelogično je tražiti krivca u sebi i drugima, jer on često i ne postoji. Naprotiv, treba se na vrijeme pripremiti na moguće poslijedice poroda, prenosi portal magazina Mame i bebe.

Porođajne traume su skup povreda koje mogu nastati tokom poroda, bio on vaginalni ili porod dovršen carskim rezom.

Najčešći uzroci:

  • Atipični položaj djeteta u maternici (na zadak, lični položaj, kosi, čeoni i dr.);
  • Nesrazmjer veličine djeteta i porođajnog kanala;
  • Porod vođen instrumentima (forceps, vakuum);
  • Nestručno vođenje poroda (stoga je najbolje redovito kontrolirati trudnoću i obaviti porod uz stručnu pomoć).
  • Povrede glave (najčešće porođajne traume)

Porođajna oteklina (oteklina dijela glave koji je vodeći pri porodu)

Radi se o potkožnom edemu koji je posljedica pritiska zidova porođajnog kanala na kožu glave djeteta. Edem je mekan i nestaje 24-36 sati od poroda bez posebne intervencije.

Kefalhematom

Nakupina krvi između koštane ovojnice i kostiju glave. Nalikuje porođajnoj oteklini, ali se pod prstima osjeti kako fluktuira (tekućina se «premješta»). Jasno je ograničen i može rasti nekoliko dana po porodu. Spontano se postepeno povlači tokom dužeg perioda. Krvarenje nema veze s mozgom i ne ostavlja trajne posljedice. Vrlo su rijetki slučajevi kada je potreban kirurški zahvat.

Krvarenja u mozgu

Intrakranijalna krvarenja su porođajne traume sa najlošijom prognozom. Ostavljaju trajne posljedice i mogu uzrokovati smrt. Najčešće nastaju pri porodu vođenom instrumentima te kod poroda u kojemu je nerazmjer obima glave i porođajnog kanala, kada dolazi do hipoksije novorođenčeta, te u prijevremenim porodima.

U današnje vrijeme su izuzetno rijetka porođajna trauma, jer se instrumentalno vođen porod izbjegava. Tada je carski rez najbolje rješenje.

Povreda vrata

Odnosi se na povredu musculusa sternocleidomastoideusa (mišića koji polazi od prsne i ključne kosti i hvata se na sljepoočnu kost). Ne uočava se odmah, već nekoliko dana ili sedmica po porodu.

Prvi simptom je krvni podljev na vratu. Dijete naginje glavicom na povrijeđenu stranu zbog skraćivanja mišića. Lice je okrenuto prema zdravoj strani. Obično se ispravlja do navršenih godinu dana. Dijete treba pri lijeganju u krevet stavljati licem okrenutim na povrijeđenu stranu kako bi se mišić istezao. Dobrodošla je i masaža vrata.

Povrede perifernih živaca

Ove povrede nastaju kao posljedica pritiska porođajnog kanala na pojedine dijelove tijela djeteta tijekom poroda. Očituju se ispadom funkcije mišića koje nagnječeni živci inerviraju.

Kako se obično radi o edemu perifernog živca ili jezgre koji spontano nestaje, nije potrebno liječenje. Vrlo rijetko dolazi do ozbiljne ozljede kojoj je posljedica trajna klijenut. Tada je neophodna fizikalna terapija.

Najčešća ozljeda perifernih živaca je ozljeda plexusa brachialisa (spleta živaca koji inervira mišiće ruku). Po slabosti cijele ručice (obično se primijeti pri ispitivanju Moroovog refleksa) prepoznaje se ozljeda gornje jezgre mišića, a ozljeda donje jezgre očituje se slabošću podlaktice i nemogućnošću izazivanja refleksa automatskog hvata šakicom. Ujedno, ozljeda donje jezgre ima uvijek lošiju prognozu.

Povreda n. facialisa (ličnog živca)

Relativno česta povreda koja rijetko ostavlja trajne posljedice. Očituje se asimetrijom lica, spuštenim usnim kutom zahvaćene strane i izostankom mimike toga dijela lica. Kako se opet radi o edemu, njegovim povlačenjem nestaju i simptomi.

Povreda n. frenicusa

Ovaj živac inervira dijafragmu (ošit), te oštećenje uzrokuje poremećaj disanja. Slabija oštećenja spontano prolaze u periodu od nekoliko sedmica ili mjeseci, dok teži slučajevi, nažalost, mogu uzrokovati i smrt.

Povrede kostiju

Fractura claviculae (lom ključne kosti)

Nastaje kao odbrambeni mehanizam od zapinjanja ramena u porođajnom kanalu. Lom primjećujemo po tome što novorođenče štedi ručicu na povrijeđenoj strani, vidi se oteklina, a ako opipamo prstima, osjetit ćemo škripanje (krepitacija).

Ne iziskuje poseban postupak, osim fiksiranja u fiziološki položaj nekoliko dana. Lom se spontano liječi i ne ostavlja trajne posljedice.

Vrlo rijetko dolazi do loma nadlaktice i natkoljenične kosti. Tada je potrebno hirurško liječenje.

Potkožna adiponekroza (odumiranje potkožnog masnog tkiva) 

Javlja se obično kod veće novorođenčadi tokom produženog poroda. Uglavnom se pojavljuje na leđima, veličine je nekoliko centimetara i može se opipati pod kožom koja je često crvene boje. Povlači se spontano u periodu od nekoliko sedmica.

Preuzmite aplikacije Dnevnog avaza za Android i iOS.

NA VRH