Vijest o samoubistvu 14-godišnjakinje u Sarajevu potresla je cijelu zemlju, a svi se pitaju da li se ova tragedija mogla spriječiti. 

Psiholog Nermina Vehabović-Rudež za portal "Avaza" je kazala da je komunikacija veoma važan faktor u razvoju djeteta. 

Veliki pritisak okoline

- Davati bilo kakav komentar, a ne poznajući priču te djevojčice, bilo bi neprofesionalno. Ja mogu govoriti o velikom pritisku koji se vrši na djecu. Taj pritisak dolazi i od roditelja, nastavnika, ali od druge djece. Kroz svoju privatnu i profesionalnu praksu vidim da mnogi mladi ljude, ali i djeca, žele sada i odmah biti uspješni, što potvrđuje da okolina daje takav kriterij da je život smislen samo ako je neko uspješan, ali to mora biti odmah – ističe Vehabović-Rudež.

Dodala je da mnogo djece kod nje dolazi s anksioznim simptomima, nezadovoljstvima, sa željom da se vidi njihov uspjeh. Ističe da je pritisak prisutan i pri upisu u srednje škole i na univerzitete.

- Profesionalnci ne mogu napraviti puno posla ako se najprije ne uradi posao s roditeljima i profesorima, odnosno odgajateljima. Svi moraju razumjeti da uspješnost nije samo u tome šta si i koliko završio, nego da li si sposoban da živiš samostalno, da ostvaruješ kontakte s drugim ljudima. 

Usvojoj praksi sam susretala djecu koja pohađaju prvi razred srednje škole, a imaju velike probleme s adaptacijom. Dogodilo mi se da mi djevojčica kaže da ne uspostavlja kontakt, zato što ne zna kako se to radi, jer joj niko nikad nije pokazao – ističe Vehabović-Rudež.

Zahtjevan period

- Negdje smo dobro zakazali u odgojnim pristupima djeci, ne učimo ih onome što je suština, a to je povezivanje s drugim ljudima. Više smo se okrenuli zapadnjačkom stilu - samo ja, kako ja - i to bi bio egoističan pogled samo na sebe – kaže Vehabović-Rudež. 

Ističe da su adolescenti u vrlo zahtjevnom životnom periodu koji ima niz razvojnih zadataka, između ostalog, i da prepoznaju ko su, šta su, gdje pripadaju.

Društvene mreže imaju pozitivnih strana, ali njihov utjecaj na mlade može biti izrazito negativan, jer se na njima sve idealizira. 

- Ne možete ukinuti društvene mreže, osim da izaberete da više niste na njima. To je stvar odluke i sazrijevanja. Drštvene mreže imaju neke dobrobiti, povezanost s ljudima, mogu se dobiti neke značajne informacije, ali nije suština u društvenim mrežama, već zdravom i direktnom kontaktu. Često ukazujemo na to, djetetu od godinu dana ne treba mobitel, a ni tablet. Zašto će mu to kad ima igračke? 

Nije jednostavno odgajati djecu. Moramo se malo potruditi. Djeca dođu do društvenih mreža, tamo vide uspješnost ili vlo često čuju od roditelja i nastavnika, i onda krene pritisak. Suština je da pratimo djecu, koliko su za kompjuterima i šta tamo rade. Da se to na vrijeme zaustavlja- ukazuje Vehabović-Rudež.

Strogi smo

Kao roditelj, a zatim i kao psiholog, ističe važnost razgovora s djecom.

- Ja ne želim raditi samo sa djecom, želim raditi i sa roditeljima. Nekako smo jako strogi prema djeci, hoćemo da nas poslušaju, a prethodno smo, u ranim godinama, imali "ležeran" odgoj. I onda hoćemo da djeca razumiju da kad se kaže da nešto ne može. S djecom se mora ići korak po korak - naglašava naša sagovornica.