Na današnji dan 1875. godine, u Kopenhagenu je preminuo najpoznatiji pisac bajki danski književnik Hans Kristijan Andersen (Christian).

I danas djeca uživaju slušajući, čitajući, a i gledajući najljepše bajke svijeta poput "Snježne kraljice", "Ružnog pačeta", "Male sirene", “Princeza na zrnu graška”, "Djevojčice sa šibicama", “Carevog novog odijela”, “Olovnog vojnika” … za šta je zaslužan Andersen. Osim toga, smatra se tvorcem danske realističke proze. 

Andersenova djela prevedena su na više od 150 jezika i štampana u milionima primjeraka širom svijeta. Također, bila su inspiracija za stvaranje mnogih pozorišnih komada, baletnih predstava, filmova, skulptura (kip Male sirene u Kopenhagenu) i slika. 

Putovanja i bajke

U početku je Andersen pisao prozna i pjesnička djela, a kasnije počinje svoja čuvena putovanja, najprije po domovini, a onda i izvan, po gotovo svim evropskim državama, ali i po Aziji i Africi, sve vrijeme stvarajući nova djela.

Postao je poznat s romanom “Improvizator” iz 1835., koji je napisao nakon putovanja po Italiji, oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju, a publikacijom “Slikovnica bez slika” postiže ogroman uspjeh.

Također 1835., objavljuje prva dva dijela svojih “Bajki”, koje svoju konačnu verziju dobivaju 1837. godine.

Iako motivi i osnovne teme Andersenovih bajki potječu iz folklorne književnosti, poput priča o vilama, patuljcima, prosjacima, kraljevima, princezama i životinjama, njihov izraz, ali i unutrašnji razvoj, njegova je originalna tvorevina.

Umro Ivan Mažuranić, hrvatski ban i pjesnik

Ivan Mažuranić, hrvatski pjesnik, jezičar i političar, umro je na današnji dan 1890. godine u Zagrebu. Bio je hrvatski ban od 1873. do 1880. godine, poznat po nadimku ban pučanin.

Rođen je u Novom Vinodolskom 1814. godine, u bogatoj porodici. Nakon osnovne škole, koju je završio u rodnom Novom Vinodolskom, upisao je gimnaziju u Rijeci, gdje je naučio italijanski, njemački i mađarski jezik.

Studirao je filozofiju i pravo u Zagrebu i mađarskom Sambotelu. Po završetku studija prava radio je kao advokatski pripravnik, te kao gimnazijski učitelj u Zagrebu, a potom se preselio u Karlovac, gdje je otvorio advokatsku kancelariju.

Prve stihove Mažuranić je napisao kao 16-godišnji đak riječke gimnazije u pjesmi "Pisma od Vinodolca školana". Iako je napisao mnogo djela, najpoznatiji je po spjevu “Smrt Smail-age Čengića” koji je prvi put objavljen u časopisu “Iskra”, 1846. godine. U spjevu jeste opjevao stvarni događaj, ali ga je, ne držeći se svih historijskih činjenica, pjesnički toliko preradio i produbio, da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opće, univerzalne ideje, misli vodilje cijelog balkanskog preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde. Djelo “Smrt Smail-age Čengića” prevedeno je na brojne svjetske jezike.

Politika i banovanje

Na poziv hrvatskog bana Josipa Jelačića, 1848. godine, Mažuranić je pristupio novoosnovanom Banskom vijeću nakon čega je izabran za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru.

Od 3. marta 1858. do kraja 1872. godine, Mažuranić je bio predsjednik Matice ilirske. Godine 1862., pokrenuo je osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio vođa, oslanjajući se na Beč, što ga je dovelo do titule bana. Za predsjednika Hrvatskog sabora izabran je 19. januara 1872. godine, a kao hrvatski ban mandat je započeo 20. septembra 1873. godine. Za vrijeme svog banovanja proveo je brojne reforme kojima je poboljšao hrvatsko pravosuđe, političku upravu i školstvo.

U februaru 1880. godine, podnio je ostavku na mjesto bana i povukao se iz politike. Ipak, ponovo se aktivira i postaje saborski zastupnik od 1884. do 1887. godine. Nakon tog mandata Mažuranić se potpuno povukao iz politike, a tri godine poslije je preminuo.